Koncept igre “Trek to Yomi” je strašno jednostavan – uzmeš stari samurajski film, učiniš glavnog lika igrivim i dodaš mu elemente i mehaniku modernog gameplaya. Gledaš odličan samurajski film, a igraš glavnog lika. Epski potez!
Prvo i osnovno – izgleda brutalno dobro. Sve je u crno-bijelom tonu i svaka scena izgleda kao prekrasan wallpaper. Perspektive su filmske, kutovi kamere kao da ih je Kurosawa osobno posložio. Ima trenutaka kad samo stojiš i buljiš u ekran jer sve skupa izgleda impresivno i tako prokleto dobro.
Priča je jednostavna s klasičnim samurajskim motivima – osveta, dužnost, čast. Pratiš Hirokija koji pokušava ostati dosljedan dok ga život šamara i s lijeva i s desna, a osvetnički put ga vodi u Yomi, svijet mraka i zlih sila podzemlja.
Borba je minimalistička, ali baš zbog toga – fokusirana. Imaš samo nekoliko poteza, ali ako ne paziš na tajming, protivnici će te brzo narezati. Svaki udarac katanom zvuči i osjeća se ozbiljno. Ok, možda gameplay nije najingeniozniji ikad, ali ne zamara nepotrebnim kompliciranjem. Jednostavno – imaš mač, koristi ga. Po tehnologiji, ovo je akcijska igra s bočnim pomicanjem.
Zvuk je vrh vrhova! Zveckanje mačeva, šumovi prirode, pucketanje drva – sve te uvlači u svijet krvavog Edo perioda japanske povijesti. Glazba je decentna, taman koliko treba, a kad zatreba – nabrije stvari.
Istina, borbe se znaju ponavljati, a leveli su povremeno previše linearni. Ali… ovo je više interaktivna filmska priča nego neka nabrijana akcijska avantura i kao takva je izvanredna i za svaku preporuku svakom istinskom ljubitelju crno-bijelih samurajskih filmova.
“Trek to Yomi” je igra koja zna što želi biti i to radi kako treba. Vizuali su bolesno dobri, borba je jednostavna, ali efektna, a priča ozbiljna da te drži involuiranog. Ako voliš samuraje, japansku estetiku i originalnost, ovo je pun pogodak.
