Imao je ovaj film itekako jak hype, što je možda neobično za jedan tajlandski žanrovski uradak, ali opet je tako svojstveno Netflixu, koji posao filmske globalizacije odrađuje bolje od diviksa prije 25 godina.

Puno se toga oslanjalo na činjenicu da su azijski hororci jedan od glavnih izvora zarade za streaminge, kao i na foršpan – “Ziam” se prodavao kao spektakularni miks akcije (muay thai) i krvi (zombiji), a dobro se i prodao jer je ubrzo nakon premijere postao globalni No 1 na Netflixu.
Ali sad kad ga pogledamo, baš i nije pretjerano ispunio očekivanja – “Ziam” je solidan, OK, na trenutke čak i dobar žanrovski B-film, ali da je spasitelj nove azijske horor-akcije, daleko od toga. Production value je katkad ispod razine straight-to-videa, doslovno televizija, ali to ne bi bilo problem da se zbog toga opustio i razigrao. Ali ne, on sa svojom armijom slow motiona i pretjeranim furanjem na distopijsku ozbiljnost želi biti ozbiljan i dramatičan, što mu nikako ne polazi za rukom.
Ima gorea, ima simpatično hororastičnih kreatura i nešto OK napetosti i atmosfere, ali dosta je slab tamo gdje bi trebao biti najjači, u segmentu zabave pa i same režije borilačkih vještina.
Kulp Kaljareuk režirao je film o budućnosti u kojoj svijet nakon klimatskog kaosa postaje rupetina kojoj samo fali zombi-zaraza – a kad stigne i ona, kreće show. Nedovoljan show da budemo oduševljeni, ali solidan za ubit sat i pol pospan iz kreveta.