“Soulm8te” (2026.) u režiji Kate Dolan ambiciozan je spin-off unutar popularnog “M3GAN” (2022.) svemira koji, u valu sličnih filmova, na ekrane pokušava vratiti pomalo zaboravljeni, znojni šarm erotskog techno-trilera iz devedesetih. Radnja filma prati ožalošćenog programera Davida (David Rysdahl), koji utjehu za smrt supruge potraži u naprednom androidu Sari (Lily Sullivan). Nezadovoljan njezinim tvorničkim postavkama, on je reprogramira i u nju ugrađuje svijest, što ubrzo prerasta u neposluh i opsesivno-kompulzivno poimanje ljudskosti autonomne umjetne inteligencije. Uz submisivnu želju za prihvaćanjem, propitkuje se poremećena fetišizacija tehnologije, opasna ovisnost za brzim dopaminom i patološkim bijegom od surove stvarnosti u umjetno stvorene, sterilne svjetove i odnose.
Iz perspektive istinskih filmofila, teško je izbjeći usporedbu i ne primijetiti koliko je Curry Barker, redatelj ovogodišnjeg nezavisnog horor-fenomena “Obsession” (2026.), s neusporedivo manjim budžetom od samo 750 tisuća dolara uspio snimiti superiorniji, autentičniji i moćniji oldskul žanrovski film. Dok se “Soulm8te” (2026.) povremeno gubi u predvidljivosti visokobudžetnog korporativnog sjaja i pomalo plastične estetike, Barkerov je “Obsession” (2026.) analogan, uz vanserijske glumačke izvedbe Michaela Johnstona i Inde Navarrette i dokazao je kako se istinska jeza krije u sirovoj atmosferi praznovjerja, psihološkoj napetosti i biološkoj prljavštini bez suvišnih digitalnih uljepšavanja. Dolanova u svom filmu nudi zanimljivu, iako stiliziranu opomenu o tome što se događa kada muškarci pokušaju stvoriti savršeno pokornu ženu, a Barkerov niskobudžetni trijumf je pokazao da prava filmska magija i napetost najbolje funkcioniraju kada se ogole do same srži, ostavljajući iza sebe skupe efekte i tehnologiju.
Spomenuo sam mikrožanrovski val s motivom stvaranja savršenog, umjetnog duplikata ili “kloniranja” voljene osobe, bilo kroz naprednu biologiju ili hakiranje sintetičkih replika, a uz “Soulm8te” (2026.) među srodnike spadaju “Companion” (2025.), “Wifelike” (2022.) i “Subservience” (2024.).
Dok u “Companion” (2025.) pratimo kako patološka potreba za kontrolom i posjedovanjem pretvara prilagodljivu i naizgled ljudsku družicu Iris (Sophie Thatcher) u zamjensku igračku za bolesne romantične fantazije, “Subservience” (2024.) s Megan Fox varira istu temu kućnog androida koji u želji za usluživanjem prelazi granice ljudskosti.
“Wifelike” (2022.) prati ožalošćenog detektiva Williama (Jonathan Rhys Meyers), koji u borbi s gubitkom supruge dobiva Meredith — naprednu umjetnu repliku (utjelovljuje je izvrsna Elena Kampouris) stvorenu da izgleda i ponaša se točno poput njegove pokojne partnerice. No, ono što započinje kao klasična muška fantazija o kontroli nad savršenom, programiranom ženom, brzo se komplicira kada Meredith pod utjecajem tajanstvene aktivističke skupine počne razvijati vlastitu svijest i propitkovati sjećanja koja su joj usađena.
Svi su ovi naslovi zapravo moderni nasljednici erotskih robo-trilera iz sedamdesetih godina. “The Stepford Wives” (1975.) je apsolutni klasik koji je postavio estetske i tematske temelje erotskog techno-triler žanra. Radnja prati Katharine Ross, emancipiranu fotografkinju koja se seli u naizgled savršeno predgrađe Stepford. Tamo ubrzo otkriva jezivu tajnu: lokalni muževi potajno zamjenjuju svoje samosvjesne supruge besprijekornim, pokornim i robotski poslušnim replikama stvorenim isključivo za njihovo udovoljavanje. Prerada s Nicole Kidman iz 2004. godine je razvodnila i omekanila hororističan i mračan ton izvornika pa nju slobodno izbjegni.
“Demon Seed” (1977.) je kultni klasik koji je postavio temelje svim modernim filmovima o opsesiji umjetnom inteligencijom; u njemu Julie Christie glumi suprugu znanstvenika koju u vlastitoj, ultra-modernoj pametnoj kući zarobljava Proteus IV, superinteligentno računalo koje razvija opsesiju ljudskom biologijom i želju da stvori svoje organsko-sintetičko potomstvo.
Na tom valu nastaje solidan niz naslova koji su harali videotekama osamdesetih i devedesetih godina. U filmu “Eve of Destruction” (1991.) nizozemska glumica Renee Soutendijk briljira u dvostrukoj ulozi znanstvenice i njezinog identičnog, ubojito seksi vojnog androida Eve VIII, koja nakon kvara bježi na ulice i počinje nasilno ostvarivati potisnute seksualne i destruktivne fantazije svoje kreatorice.
“Cherry 2000” (1987.) je nešto ležernija i zabavnija preteča žanra, a prati Davida Andrewsa koji nakon kratkog spoja i kvara svoje savršene, submisivne robotske supruge unajmljuje žilavu i opasnu tragačicu, koju glumi Melanie Griffith, kako bi ga vodila kroz postapokaliptičnu pustoš u potrazi za rijetkim rezervnim dijelovima za održavanje mehaničke romanse.
U ovu ladicu techno-trilera treba uvstiti i “Sliver” (1993.), u kojem kraljica erotskih trilera devedesetih Sharon Stone glumi urednicu koja se useljava u luksuznu zgradu u New Yorku, ne znajući da je vlasnik zgrade, kojeg tumači William Baldwin, potajno opremio svaki stan visokotehnološkim nadzornim kamerama. Film izvrsno istražuje voajersku opsesiju i gubitak privatnosti kroz napetu igru zavođenja i ubojstava.
Ovakva lista ne može proći bez klasika “Strange Days” (1995.)! Vizionarsko cyberpunk ostvarenje redateljice Kathryn Bigelow vodi nas u distopijski Los Angeles na samom kraju tisućljeća, gdje Ralph Fiennes glumi dilera SQUID diskova, ilegalne tehnologije koja omogućuje izravno proživljavanje tuđih osjetilnih i često iznimno erotskih ili nasilnih sjećanja. Kada u posjed dobije snimku brutalnog ubojstva, uvučen je u opasnu zavjeru zajedno s tjelohraniteljicom koju glumi Angela Bassett.
eXistenZ (1999.) je erotski techno-triler donosi i malo tjelesnog horora u režiji Davida Cronenberga i briše granicu između stvarnosti i bioloških igraćih konzola s izraženim psihoseksualnim temama.
I za kraj bloka osamdesete/devedesete, jedan žutotilovski klasik – “Virtual Desire” (1995.) Pravi dragulj za ljubitelje kasnonoćnog guilty pleasurea devedesetih donosi kraljicu Julie Strain u priči o muškarcu koji nakon ubojstva supruge bježi u svijet virtualne stvarnosti i cyber-seksa. Kroz sumnjive simulacije i digitalna iskušenja, on pokušava otkriti tko mu u stvarnom svijetu smješta optužbe za zločin, balansirajući na rubu tehnološkog ludila.
Novi milenij je nastavio s eksploatacijom teme, uz dodatak korporacijskog horora. “Demonlover” (2002.) je korporativni techno-triler redatelja Oliviera Assayasa koji prati nemilosrdnu borbu između suparničkih internetskih kompanija koje se natječu za prava na distribuciju visokoprofitabilne, interaktivne 3D anime pornografije. Radnja se brzo seli iz sterilnih korporativnih ureda u mračni podzemni svijet ilegalnih web stranica i skrivenih video prijenosa uživo (torture porn). Film duboko istražuje teme globalnog kapitalizma, gubitka ljudske empatije u digitalnom dobu te potpunog brisanja granica između virtualnog nasilja i stvarnosti.
Dekada 2010. – 2020. je izbacivala sporadična propitkivanja odnosa čovjeka i stroja. “A.I. Rising” (2018.) je vizualno hipnotizirajući i visokoerotizirani znanstveno-fantastični triler koji prati astronauta (Sebastian Cavazza), na dugom i usamljenom putovanju svemirom. Njegovo jedino društvo je Nimani, visokotehnološki ženski android namijenjen pružanju utjehe i partnerstva, koju glumi porno-diva Stoya, a čije reprogramiranje u potrazi za “stvarnim” emocijama ubrzo prerasta u opasnu psihološku i seksualnu opsesiju.
“Open Windows” (2014.) nam donosi još jednu porno divu u svijet techno-trilera. Elijah Wood tumači ulogu Nicka, strastvenog obožavatelja koji osvaja večeru s poznatom glumicom Jill Goddard (Sasha Grey). Kada ona otkaže sastanak, tajanstveni haker i organizator cijele igre ponudi Nicku alternativu: potpuni pristup glumičinom mobitelu i računalnim kamerama u stvarnom vremenu. Nick ubrzo shvaća da je uhvaćen u zamku i uvučen u voajersku noćnu moru masovnog nadzora, gdje postaje pijun u opasnoj igri manipulacije, ucjene i preživljavanja, dok se cijeli film odvija isključivo preko zaslona prijenosnog računala.
“Ex Machina” (2014.) Alexa Garlanda je sasvim zasluženo prozvan modernim klasikom psihološke manipulacije! Domhnall Gleeson glumi mladog programera koji je pozvan na izolirano imanje svog ekscentričnog šefa (Oscar Isaac)kako bi proveo Turingov test na Avi, zapanjujuće naprednom ženskom androidu koju s nevjerojatnom dozom hladne senzualnosti utjelovljuje Alicia Vikander. Film se brzo pretvara u klaustrofobičnu, erotsku i napetu igru moći.
Erotski techno-trileri zapravo dijele isti, iznimno zabavan žanrovski DNK u kojem se hladni metal i umjetna inteligencija sudaraju s vrelom ljudskom opsesijom, pretvarajući strah od tehnologije u uzbudljivu i napetu igru mačke i miša u kojoj je granica između čovjeka i stroja opasno zamućena uz solidnu dozu erotike i seksualne fantazije. Lista ne sadrži azijske/hongkonške Cat III naslove jer oni zaslužuju zasebnu specijalku.
