“One Saliva Bubble” je legendarni, nikad snimljeni scenarij iz 1987. godine koji su David Lynch i Mark Frost skicirali u trenucima kada se njihova kreativna kemija tek zahuktavala prema onome što će ubrzo postati “Twin Peaks”. Blesava, apsurdna slapstick znanstveno-fantastična komedija smještena u zabačeni gradić u Kansasu, gdje običan mjehurić sline ne baš bistrog čuvara, odleti ravno u superračunalo tajne vladine baze, izazove kratki spoj na satelitu i pokrene masovnu zamjenu identiteta među lokalnim stanovnicima – od prodavača kečapa do kineskih akrobata. Scenarij i ideja za film namijenjena istinskim filmskim sladokuscima, strastvenim “lynchovcima” koji obožavaju kopati po ladicama neostvarenih holivudskih snova, te svima onima koji cijene čistu, neobuzdanu čudnjikavost u kojoj se spajaju visoki koncepti i djetinjasti humor.
Za mnoge filmofile ovaj je neproducirani predložak kultno ostvarenje jer vješto balansira na tankoj granici između uvrnute genijalnosti i potpunog ludila – čak ga je i Steve Martin, koji je uz Martina Shorta trebao glumiti glavnu ulogu, opisao kao maestralan tekst. Ta luda zamisao o zamjeni tijela nije samo obična komedija zabune, već rani, intrigantni poligon za istraživanje tema dualnosti, fluidnog identiteta i malograđanske čudnovatosti koje su autori kasnije ugradili u same temelje pop-kulture. “One Saliva Bubble” je danas samo dokument i nerealizirana filmska ideja, scenarij kao fascinantan spomenik jednoj eri u kojoj se ohrabrivalo biti drukčiji. Šteta jer nam jedino ostaje da vječno maštamo o tome kako bi izgledao film u kojem se susreću Lynchova prepoznatljiva vizualna estetika i vrhunski humor zlatnog doba američke filmske komedije.
