Ovaj film je jedan od onih koji dokazuju da u direct to streaming/video produkciji još uvijek može proći sve i jednostavno ne vidim kako bi ovo u današnje politički korektno i “woke” vrijeme prošlo u kinima jer sadrži sve čega se moderna publika zgraža, a opet u isto vrijeme priželjkuje (bez da si to još želi priznati) i prava je sreća da je uopće snimljen. Naravno, strana kritika ga je uglavnom pokopala, ali publika je podijeljena. Ili ga hejtaju ili ga uspoređuju s prvom sezonom “True Detectivea”, no činjenica je da je ovo pomalo drukčija filmska zvjerka od onih koje su danas dostupne jednim klikom play na streaming servisima.
Nikolaj Coster-Waldau je policajac kojem pomalo karikaturalno naglašeni negativci- pripadnici sotonističkog kulta jednu večer dok je on na poslu upadnu u kuću, ubiju ženu i otmu kćer. No anti-klišej ovog zapleta je što on nije nabrijani macho nego pencil-pusher uredski drot kojemu će u pomoć priskočiti nekadašnja pripadnica tog kulta i ex heroinska ovisnica Case koju glumi nepogrešiva Maika Monroe u svom dosad najmračnijem izdanju. Gotovo u potpunosti prekrivena tetovažama i sa badass stavom ona je pravi pokretač ove hard boiled priče sporijeg ritma, no jednom kad krene sranje ona je ta koja će držati sve konce u rukama.
Redneci, raznošenja udova sačmaricama, silovanja, groteskni prikazi ljudi u potpunosti unakaženih najgorim drogama samo su dio ove noćne more pretvorene u film od dva i po sata koji je da stvar bude gora “djelomično” snimljen prema istinitom djelu, a kad završi jedno je sigurno, a to je da nećete željeti znati koji djelovi su se zaista dogodili, a koji nisu.
Iz glumačke postave se još izdvajaju i Jamie Foxx (u jednoj od svojih netipičnijih uloga) i sveprisutni Ethan Suplee, dok je film potpisao Nick Cassavetes nakon gotovo desetgodišnje pauze u redateljskoj stolici.
