Red Sonja (2025) – Povratak crvenokose ratnice

Ne znam što se dogodilo s ovim filmom, ali dvije godine je čučao u Milleniumovoj post-produkciji, da bi ga na kraju za svjetsku distribuciju kupio “Samuel Goldwyn Films” no neku ozbiljnu kino distribuciju nije imao. Točnije jedan dan prikazivanja u USA, jedan dan u UK, a razlog je vjerojatno komercijalni promašaj njihovog komercijalnog promašaja, drugog po redu reboota Hellboyja o kojem smo već pisali na ovoj stranici.

Naravno, kao što je bilo i za očekivati film nije ispao neka sreća, ali za razliku od mnogih ovogodišnjih ostvarenja zna šta je i ne srami se toga. Pošten B-produkcijski film koji ispunjava sva obećanja iz trailera. Ima dobru akciju, točnije scene šore (ništa manje nisam očekivao od koreografa Borislava Ilijeva (radio je čak i na “The Expendables”, a u srpskom “Jesen samuraja” nas je uvjerio da je Nikola Kojo sasvim korektan martial artist) i Kaloyana Vodenicharova), priča je vjerna stripovima koliko budget dopušta, mada ima i nekih propusta. Tj. Ne znamo kako se ona naučila tući, mačevati or whatever?Upoznajemo je maltene kao šumsku vilu koja živi u skladu s prirodom i fantastičnim stvorenjima koja štiti, ali niti znamo gdje živi, niti kako se prehranjuje, praktički samo postoji u toj nekoj šumi i jede jagode, borovnice, etc… No sranje će nastati jednom kada završi u kraljevstvu zlog vladara Draygana (kojeg glumi uvijek solidni Robert Sheehan) koji je porobi i prisili na gladijatorske borbe, a tu će priča početi malo previše posuđivati od filmova poput Ridleyjeva “Gladiatora” i Kubrickova “Spartacusa” umjesto da se priča razvija više u nekom fantasy smjeru, ali okej, šta je tu je. Vjerujem da je M.J. Bassett potpisnik puno kvalitetnijeg filma srodnog Sonji, “Solomon Kane” napravio sve što je mogao da ovo bude gledljivo. Recimo u ovakvom filmu bi generalno očekivao najgori 3D i CGI ikad, ali scena borbe s kiklopom je više nego solidna, a ono što iznenađuje je količina pravog F/X-a, tj. prostetike i maski, pogotovo u slučaju generala Karlaka kojeg tumači ogromni Martyn Ford (kojeg ćemo na godinu gledati u “Mortal Kombat 2” u ulozi Shao Khana) i još nekih likova. S tehničke strane bi još izdvojio i fotografiju koja izgleda poprilično dojmljivo, pogotovo u samom finalu (green screen bode oko samo u jednom kadru u kojem je i uvijek rado viđena, ali neiskorištena Rhona Mitra), scenografiju, pa čak i glumu. Na kraju krajeva, Matilda Lutz koja glumi naslovnu junakinju se proslavila u filmu oscarovke Coralie Fargeat (“The Substance”) i ovdje je zbilja uvjerljiva kao najpoznatija ratnica Hyborijanskog doba. No eto živimo u svijetu gdje je streaming toliko eksplodirao da se filmovi praktički utope u ponudi koju maltene nitko ne može sagledati, a što se još ovog ostvarenja tiče kojeg su hejtali svi živi (jer nema Arnolda, moš mislit razloga..) mogu samo reći da je kao ekranizacija puno vjerniji i stripu i liku jer budimo realni, prva verzija iz 1985. nikad nije bila gledana kao neki veliki klasik i jedina prava kvaliteta mu je score Ennio Morriconea.

Ugl. Ako volite fantasy, priče o zaboravljenim kraljevstvima, jednostavnost filmova, ne tražite rupe u priči da biste si dokazali svoju superiornost i jednostavno se želite dobro zabaviti, ne tražite dalje, “Red Sonja” je točno to.