Hellboy: The Crooked Man (2024) – Zapravo, neloše iznenađenje!

Ispravite me ako griješim, no mislim da je Hellboy sada jedini strip junak (osim Spider-Mana) koji je unatrag dvadesetak godina dobio već treću inkarnaciju. Prve dvije su naravno najvoljenije, one koje režijski potpisuje Guillermo Del Toro, a naslovnog junaka tumači Ron Perlman i to naravno ne bez razloga. Skoro sva čudovišta su praktična, scenografija je maestralna, glumci pomno odabrani, scenarij na mjestu, zanimljivi negativci (Princ Nuada u tumačenju Lukea Gossa u “Hellboy 2: The Golden Army” bi mogao biti čak i najslojevitiji negativac u povijesti ekraniziranja stripova),pažnja na najsitnijim detaljima, kostimografija. Sve je bilo top notch, no do trećeg nastavka, zaključka trilogije nije došlo, ali je do reboota.

Reboot je trebao biti mračniji, više horror, a imena vezana za spomenuti su bila obećavajuća. David Harbour je preuzeo rogove od Perlmana, Milla Jovovich je dobila rijetku ulogu negativke, vještice Nimue, a profesora Brooma je tumačio Ian McShane, no najbitnije – Neil Marshall je imenovan redateljem. Ali kako to obično biva, studio (Millenium Films / Nu Image / Nu Boyana), tj. producenti su odigrali svoju ulogu želeći kapitalizirati na svim dobnim skupinama i stvar Marvelizirati, a Marshall je izjavio za nekoliko medija, pa i u podcastu Micka Garrisa (Post-Mortem) da nije imao pravo ući ni u editing room, tako da u detalje o tome kako su uopće skrpali taj film je bolje ni ne ulaziti, jer naposlijetku ovdje je riječ o trećem rebootu.

Redatelj Brian Taylor, čovjek koji je supotpisao filmove poput “Crank”, “Crank 2” i “Gamer” je 5 godina nakon posljednjeg reboota preuzeo štafetu i napravio novu ekranizaciju za isti studio s najmanjim budžetom koji je kino-film o superjunaku za sada dobio – bijednih 5 milijuna dolara, a kada je trailer izašao nedavno cijela stvar je izgledala ne samo loše, ne toliko loše da bi moglo biti dobro, nego tragično loše. Na nivou “The Asylum Entertainmenta”, ako ne i ispod. No, Taylor se nije dao ograničiti budžetom i ispričao je priču o Crooked Manu koja je bazirana na trodijelnoj stripovskoj mini-seriji iz 2008., a koju je pak ilustrirao Richard Corben iskoristivši ono što je mogao na najbolji način. Financijsku oskudicu pri stvaranju filma je okrenio u svoju korist tako da fotografija filma koja je grozna (ponajviše zbog očajnih digitalnih kamera) i slab te siromašan produkcijski dizajn u neku ruku ide filmu u korist. Znači, imali su dostupan vlak, par drvenih kuća i šumu, a maska koju nosi Jack Kesy (glumac Hellboya) makar najslabija dosad je nekako čak i funkcionalna, a njegov glas se slaže s likom kojeg glumi gotovo u mjeri kao Kevin Conroyjev u “Batman The Animated Series” tako da postoji tu nekakva vjerodostojnost, a B-produkcijski štimung i folk pristup žanru horrora također daju neki šarm ovom filmu kojeg sam unaprijed prebrzo osudio. Priča je pitka, film se lako gleda, horror elementi su dobro iskorišteni i ima čak i nekoliko poprilično gadnih scena. Praktični efekti leta vještica (bez metle) i kretanja Crooked Mana su također zanimljivo uprizorena, a istina je i da što više razmišljam o filmu da me tim više podsjeća na jednu puno bolju produkcijsku kuće od spomenutih, pohlepnih, ne ne uvijek nužno loših (Millenium Films) i izruganih (The Asylum Entertainment”), a to je engleski “Hammer Films” jer kad se sjetimo, oni su u svojim produkcijama imali praktički samo kočije, konje, vampirske očnjake i dvorce i stvarali su remek djela. No kao što mi je jedan prijatelj rekao, oni su imali i filmsku vrpcu i samim time su im filmovi izgledali daleko bogatije, a čisto zbog kamere i kvalitete slike koja bi trebala danas biti bolja ipak ne čini Hellboya lošim filmom, pogotovo kad su sve ostale stvari jednostavno rečeno – na mjestu.

Peace of advice, ne gledajte trailer, samo pogledajte taj “vražji” film…