Gledao sam ovaj dokumentarac sa svojom ženom i ona je prokužila obrate već u prvih pet minuta. Koliko, dakle, može biti dobar film u kojem ti je njegova glavna “caka” jasna već na samom početku pa ti onda samo preostaje čekati da se sve odrola do kraja i u konačnici potvrdi ili opovrgne slutnje? Slutnje nisu bile moje, ja sam dovoljno glup da bih obrate možda i nanjušio pola sata kasnije (možda!), ali činjenica jest da čak i ako nemate nikakvo predznanje o radnji, možete provaliti šifru previše brzo da biste uživali u progresiji ludila. Ludila koje je, primjerice, “Tiger King” i “Wild Wild Country” pretvorilo u ingrigantno klifengerično gledanje i svjetske fenomene.
“Lover, Stalker, Killer” Sama Hobkinsona je odmah po premijeri postao globalni fenomen, jedan od onih “o kojima svi govore”, jer premisa je dovoljno jaka da vas zalijepi za ekran – muškarac se baci u online dating pa pronađe ženu koja mu krene uništavati život opsesivnom ljubomorom; tek onda kreće ozbiljan kaos, palež, ubojstva i bizarluk kakvog se ne bi dosjetila niti jedna fikcija.
Srećom, Netflix nije insistirao na seriji pa razvlačio sve u nekoliko epizoda kao kamion žvakaću gumu na autocesti. Imamo solidan, ne sprektakularan, ali zabavni dokumentarni film, čiji su, osim same, temeljito sulude istinite priče, najveći adut njegovi živopisni likovi, prije svega odred policajaca koji kao da je ispao iz filma braće Coen, na čelu s brkatim kaubojom-policajcem koji izgleda kao Luka Hrgović nedavnoj na američkoj turneji.
