Umjetna inteligencija u filmu: prijatelj ili neprijatelj kreativnosti?

Kada je riječ o korištenju umjetne inteligencije u umjetnosti, izgledna su dva scenarija: ili će postati toliko neprimjetno utkana u naše živote da nećemo ni primjećivati da je koristimo, ili ćemo se svi čuditi oko čega se uopće dizala tolika prašina.

Čini se da se Paul Schrader kladi na prvu opciju – potpuno je prihvatio umjetnu inteligenciju, čak i natuknuvši za NWABULL da će snimiti film koristeći tu tehnologiju. U sličnom je taboru i George Miller, iako se nedavno suočio s oštrim kritikama zbog izjave da je “umjetna inteligencija tu da ostane i promijeni stvari”, naglašavajući za The Guardian njezin transformativni potencijal za industriju. Evoluciju umjetne inteligencije čak je usporedio s povijesnim prekretnicama u umjetnosti, poput pojave fotografije.

Jedan redatelj koji se definitivno ne slaže sa Schraderom ili Millerom je Guillermo del Toro, poznat po zadivljujućim praktičnim efektima u filmovima “Panov labirint”, “Vražja kralježnica” i “Oblik vode”.

Tijekom promocije svog “Frankensteina”, del Toro je za NPR izjavio da bi radije bio pokopan “dva metra ispod zemlje” nego koristio umjetnu inteligenciju u bilo kojem od svojih budućih filmova:

“UI, pogotovo generativna umjetna inteligencija – ne zanima me, niti će me ikada zanimati. Imam 61 godinu i nadam se da ću uspjeti ostati nezainteresiran za njezino korištenje sve dok ne otegnem papke… Neki dan mi je netko poslao e-mail s pitanjem: ‘Kakav je vaš stav o umjetnoj inteligenciji?’ Moj je odgovor bio vrlo kratak. Rekao sam: ‘Radije bih umro’.”

On tvrdi da stvarna opasnost nije sama tehnologija, već “prirodna glupost” s kojom joj pristupamo. Iako njegov “Frankenstein” nije zamišljen kao alegorija o umjetnoj inteligenciji, priznaje da su paralele zapanjujuće:

“Želio sam da arogancija Victora [Frankensteina] na neki način bude slična tehnološkim zanesenjacima. On je na neki način slijep, stvara nešto bez razmišljanja o posljedicama i mislim da moramo zastati i razmisliti kamo idemo.”

Ironično, del Torovo odbacivanje umjetne inteligencije postaje još zanimljivije zbog uglađenog, visoko poliranog i CGI-jem bogatog izgleda njegovog “Frankensteina”. Film ostavlja dojam kao da je lako mogao biti stvoren – ili barem poboljšan – uz pomoć umjetne inteligencije.

Što se tiče korištenja generativne umjetne inteligencije u umjetnosti, kako to Schrader zamišlja, možda je vrijeme da malo prikočimo. Postoji nešto uznemirujuće u ideji da se stoljeća ljudske kreativnosti serviraju neprovjerenom stroju samo da bi proizveo imitaciju duše. Umjetnost je oduvijek cvala na nesavršenosti – na neredu, emociji, ljudskoj pogrešci – i nisam uvjeren da bilo koja umjetna inteligencija to može uhvatiti. Ako išta, riskira se obezvrjeđivanje same umjetnosti.