Charles Bronson u reklami za “Mandom” (1977.)

Tamo negdje u dekadentnoj utrobi sedamdesetih, dok je Amerika bombardirana lažima, a Vijetnam napalmom, Nixon je zadovoljno trljao ruke oprane krivnjom, a ostatak svijeta je s tenzijom očekivao termonuklearni svjetski rat (zvuči poznato?), Charles Bronson je napravio nešto što će zauvijek ostati urezano u kolektivnu podsvijest kao miris benzedrina i intenzivne kolonjske vode — u Japanu je snimio reklamu za Mandom.

Da, Mandom. Naziv zvuči kao da je netko uzeo “man” i “freedom”, polio to kerozinom i pustio da fermentira u kotlu bootlegiranog viskija. Bronson — suveren brk, pogled od čelika i muda od granita. U Americi je bio ubojica, osvetnik, čovjek koji ti upali cigaretu samo da bi ti je omdah nakon zgasio na čelu. A Bronson u Japanu? Bog maskuliniteta i kabujski samuraj veći od života.

Reklama izgleda kao flashback boravka u hotelu smrti — Bronson ulazi, otkopčava košulju kao da skida lance kapitalizma, nabacuje Mandom po licu kao da je benzin za ego, i onda kreće slow-motion rutina ogledanja i zadovoljstva samim sobom. Samo kamera, svjetla, i Bronson koji snifa vlastitu moć iz bočice s natpisom MANDOM, uz glazbu koja zvuči kao da nakokainizirani Tom Santana svira na krizmi bankarskih potomaka.

Zašto je to napravio? Samo radi love? Egzistencijalna kriza? Ili samo zato što je mogao? Nije ni bitno jer kad Bronson pogleda kroz ekran, imaš osjećaj da ti skenira dušu.

A zašto je sve ovo bitno? Bronson je bio prva velika holivudska njuška koja je prešla Pacifik da bi snimila reklamu. I to ne bilo kakvu, reklamu za miris modernog muškarca — Mandom. Naziv koji bi danas zabranili na TikToku.

I to je bio početak jedne nove eksploatacije. Poslije njega, svi su snimili barem jednu bizarnu japansku reklamu. Schwarzenegger, Pitt, Willis, Crocop… ali Bronson je bio prvi. Pravi. Bez ironije. Bez glume. Samo znoj, brk i testosteron u bočici.