Radioglavi by EjAjkule
U bespućima interneta, gdje se glazbeni eksperimenti rađaju brže od prosječnog memea, pojavio se projekt koji zvuči kao nešto skuhano u najluđim snovima glazbenog entuzijasta – “Radioglavi”. Iza ovog intrigantnog imena krije se moj autoironični AI glazbeni projekt EjAjkule, koji si je zadao nimalo lak zadatak: provući melankoliju i genijalnost Thoma Yorkea i Radioheada kroz filter eksperimentalnog folka s balkanskim štihom.
Ovdje se ne radi o pukom skidanju pjesama; uzeo sam stihove Thoma Yorkea, preveo ih na hrvatski na poetski slobodan način, a zatim natjerao AI na eksperimentiranje s glazbenom podlogom. Tako “Creep” postaje “Čudak”, a “Fake Plastic Trees” se pretvara u “Lažna plastična drvca”. Poznati stihovi obavijeni su u novo, balkansko i šljivovicom natopljeno ruho, stvarajući nešto što je istovremeno poznato i potpuno strano. Sve to za 5 EUR-a, dvaipol sata subote navečer uz tridesetak AI videoklipova pretvorenih u 10 spotova. Google mi je odmah dodijelio status glazbenika i čak algoritmom pogurao vidljivost. S druge strane autorski projekt Plazmatick mi vječno gura u off i shadowbana, pogotovo nakon “kontroverznog” spota za “Maglu” kojeg i dalje ne želi izbaciti pod rezultate pretraživanja.
Tehnologija postaje vladar 21. stoljeća, streaming servisi nemilice isisavaju sve atome glazbene kreativnosti i cijede milijarde dolara dok većini autora isplaćuju cente. Glazbeni eventi, komisije i nagrade grade kule na glazbenom nasljeđu, a autorima koji su za to najzaslužniji dodjeljuju plakete, medalje i peharčiće, eto da ne ispadne da su nezahvalni. Glazbena industrija je i te kako počela gubiti smisao i sve se manje stvaraju novi glazbenici, a sve više se bave matematikom i kalkuliranjem postotaka od intelektualnog vlasništva. I u cijelu tu disruptivnu priču novog normalnog uključujemo i umjetnu inteligenciju u glazbi. Ona je samo digitalni lešinar koji se hrani ostacima ljudske genijalnosti. To nije stvaralaštvo, to je glorificirano kopiranje, kreativni vampirizam gdje beskrvni algoritmi sišu dušu iz desetljeća ljudskog truda i emocija kako bi ispljunuli generički, prazan proizvod. Dok se pravi umjetnici muče, krvare i žive svoju umjetnost, AI modeli trenirani na njihovom radu bez dopuštenja postaju prijetnja njihovoj egzistenciji. Ovo štancanje “glazbe” bez strasti, bez boli, bez priče i bez ikakvog životnog iskustva je ultimativna uvreda za svakoga tko je ikada uzeo instrument u ruke ili napisao stih iz srca. To je put u zvučnu i emocionalnu fastfood pustinju, budućnost u kojoj će se glazba “stvarati” na klik, a ljudska kreativnost postati tek fusnota u povijesti. I upravo zato je ovakva glazba trenutno najpopularnija stvar na internetu, pogotovo TikToku jer savršeno oslikava duh modernog doba, tj. plitkost i fastfoodizaciju kreativnih industrija.
Autor: Marko Mihalinec
Pod utjecajem kave, ironije i mitologije!
Velimir Grgić 
