Edward Škaroruki za postplandemijsku generaciju?
“Chainsaw Man” je japanski manga i anime serijal autora Tatsukija Fujimotoa, a radnja prati Denjija, siromašnog mladića koji nakon smrti sklapa pakt s demonskim bićem Pochitom i dobiva moć da se pretvara u hibrida čovjeka i motorne pile. Kao “lovac na demone” radi za državnu agenciju i bori se protiv nadnaravnih prijetnji u brutalnom, često grotesknom svijetu. Serijal je poznat po mješavini akcije, crnog humora i egzistencijalnih tema o siromaštvu, željama i ljudskoj ranjivosti. Film “Chainsaw Man – The Movie: Reze Arc” izravni je nastavak prve sezone anime serije i trenutno dominira kino-blagajnama zapadne hemisfere.
Digitalna desterilizacija motornom pilom
Fenomenološki uspjeh filma “Chainsaw Man” ne proizlazi samo iz kvalitete animacije, nego iz snažnog egzistencijalnog naboja koji film prenosi na gledatelja. Denji nije konvencionalni heroj; on je figura sirove egzistencije bačene u svijet koji ga tretira kao potrošnu robu. Publika ne ostaje na distanci – ona osjeća vibraciju motora i brutalnost svijeta koji Denjija oblikuje. U tom smislu film rezonira s osjećajem otuđenja u kasnom kapitalizmu. Vizualni pristup studija MAPPA pomiče granice anime estetike prema intenzivnom, gotovo taktilnom realizmu pokreta. Krv, udarci i raspad tijela nose težinu katarze. Film vraća fokus na tijelo, na meso i primarni krik, u kulturi koja je postala sterilna i previše digitalna.
U središtu tog globalnog interesa nalazi se frenetična energija pa “Chainsaw Man” djeluje poput koncentriranog spoja očaja i adrenalina, usmjerenog prema publici umornoj od uglađenih, bezopasnih hollywoodskih junaka. Denji nema grandiozne motive; njegove želje su banalne i gotovo neugodno iskrene – pojesti šnitu kruha s pekmezom, dodirnuti nečiju ruku, preživjeti još jedan dan. Upravo ta sirova, ponekad patetična iskrenost daje glavnom liku magnetizam, a radnja postaje kaotična vožnja kroz svakodnevni pakao u kojem se izlaz pronalazi jedino u brutalnom proboju naprijed, bez iluzija i bez moralnih monologa.
Vuci, motorne pile i hajduci
U širem filmskom kontekstu, uspjeh “Chainsaw Mana” sugerira pomicanje estetskih granica popularnog filma. te slobodno koristi elemente body horrora i nasljeđe talijanskog neorealizma, ali ih montira u ritam vizualne kulture oblikovane internetom i kratkim formama. Rezultat je mastan i zasoljen intertekstualni prostor u kojem se mogu prepoznati tragovi Davida Cronenberga, energija Quentina Tarantina i spektakularnost japanske pop-kulture. Globalni box office nije reagirao samo na marketing, nego na osjećaj neobične bliskosti: publika u različitim dijelovima svijeta se prepoznaje u očaju koji curi iz Denjijevih očiju. Kada se kresne motorna pila, ona razara demone na ekranu, ali i probija sloj estetske učmalosti koji je dugo dominirao mainstream produkcijom. Rezultat je kombinacija brutalnosti, energije i financijskog uspjeha koja pokazuje koliko publika još uvijek reagira i traži sirovu, nefiltriranu emociju.