
Jednom hotelu je pravilo ako se u 48 h od ulaska ne zaljubiš, onda te pretvore u životinju koju želiš. Glavni lik ovog filma je izabrao jastoga, a razloge objašnjava tokom gledanja filma, a razlog se isplati saznati, zapravo, nekima je potpuno logično. To je sve što ću reći o radnji, ali, samo znajte da bi se ovo moglo nazvati nekakvom romantičnom komedijom iako nema određeni žanr. Nikakav kalup nema, slobodan je i neodređen, a takve najviše volim, jer su samo takvi rađeni srcem i dušom, iako itekako ima žanrovskih filmova i redatelja koji su dobri, ali, ih je sve manje. Ovoga je sve više, što mi je drago, a sad ću objasniti zašto je to tako.
Yorgos Lanthimos radi filmove onako kako njemu odgovara i ne zanima ga hoće li neko gledati ili ne. Iako je priča ”Jastoga” ovo što sam gore naveo, nikako nije za večernju zabavi i gledanje s obitelji. Topla ljudska priča, ali, nije film od kojeg ćete se spržiti niti od kojeg ćete se smrznuti od leda. Emotivan, ali, ne da se otopite gledajući ga kao što s ljudi inače navikli u pričama koje sadržavaju ljubav. Film nakon kojeg ostaju scene u glavi dugo nakon gledanja, ali, svejedno ga želite opet pogledati. Ja sam ga gledao već dva puta, a i još ću nekoliko puta, a možda i više od nekoliko. Nagrada žirija Filmskog festivala u Cannesu nešto što jako cijenim, čak i više od Oscara, a ovaj film je dobio upravo u nagradu u Cannesu. Vidim po društvenim mrežama da se ljudima ne dopada i da im je dosadan, ali, niko ne može reći da je ovo nekvalitetan film, jer bi to bila, velika laž, a ljudima ne bi bilo dobro da lažu iako mnogi to rade. Yorgos ne laže, prenese poruku, a nije baš uvijek milosrdan niti je baš ugodno za gledanje. Opuštajuće, miluje onog tko shvati, a istovremeno i šamara, šokira, ali, na neki predivan način. Koristi se svima mogućim da nam nešto kaže, a da to nisu samo prazne priče, lupanje bez ikakvog smisla. Nisam vidio nijedan njegov film koji je samo prazna priča koja nema svoju funkciju, jer, sve što je snimio, a gledao sam sve osim ovog najnovijeg, pa sad samo ponavljam, ima ono nešto što svima treba. Dozu predivne uvrnutosti bez koje bi ovaj svijet bio dosadno mjesto za život. Sjećam se kad sam prvi put gledao ovaj film, očarao me je i odmah sam postao svjestan da se radi o remekdjelu, mada, više se ni ne sjećam što sam rekao nakon prvog gledanja. Samo znam da mi ona prva reakcija ostala točna, a sad sam samo još jednom potvrdio da se radi o remekdjelu, ali, ne može ni biti drugačije kad ga je režirao čovjek kojem su sve redom remekdjelo. Nisam dosad pogledao ništa njegovo da ne valja.

Colin Farrell je stvarno poseban u svakom filmu, a pogledao sam većinu toga u čemu glumi. Ako je neki film loš, a on je u njemu, sigurno će ga izvući svojom glumom, jer, taj čovjek može sve. Svaku ulogu može iznijeti, a od onih koje bih izdvojio su: “The Batman” kojeg je režirao Matt Reeves koji je stvarno predivan, ”Banshees of Inisherin” koji je režirao Martin McDonagh također predivan film o kojem ću pisati recenziju jednom prilikom. “ Phone Booth” napet i dobro napravljen triler kojeg je režirao , “ Ondine” bajka o ljubavi koju je režirao Neil Jordan, i tako dalje. Olivia Colman je također odlična glumica koja može iznijeti svaku ulogu savršeno, bar ove koje sam gledao, a nisam gledao puno toga u čemu je glumila, tako da ne mogu ništa previše reći o njezinoj glumi, osim da je u ovih par stvari koje sam gledao nevjerovatno savršena.
Thimios Bakatakis je snimatelj ovog filma, a osim toga je još radio s ovim predivnim redateljem na filmovima Kinetta, Dogtooth, a dvije godine nakon toga će raditi s njim na filmu The Killing of a Sacred Deer. Držanje kamere, kadrovi taman onakvi kakvi dolikuju filmu jednog ovako velikog redatelja, jednostavno su melem za oči.