Boris Prole 
Film je mrtav… (Publika)
Film je u najgoroj situaciji u kojoj je bio od 50-ih. (Quentin Tarantino)
No, po mnogima je i glazba mrtva od 80-ih, ali eto još je tu. Blockbusteri su zadnjih godina mahom flopovi i statistike pokazuju da današnji teenageri uopće nemaju strpljenja ni fokusa za gledati filmove duže od dva sata… Ali da li su stvari zaista tako loše kako se napuhuje priča da jesu?
Uglavnom, ako Vas film koji još uvijek ima svoj neki „DNK“ zanima izvan kruga koji danas čine precijenjena imena poput Christophera Nolana, Paula Thomasa Andersona, Dennisa Villeneuvea, Roberta Eggersa i Yorgosa Lanthimosa, imamo za Vas listu najboljih redatelja koji rade filmove u okviru DTV (direct to video) produkcije koja je danas u Hollywoodu nešto poput zadnjeg slobodnog utočišta filmskog stvaralaštva.
1 – Isaac Florentine je sve samo ne običan redatelj. Borilačkim vještinama se bavi otkad zna za sebe, a kada mu je došlo vrijeme za služiti vojsku, Izraelske vojnike je podučavao „Krav Maga“. Nije završio filmsku školu, ali stekao je formalno medijsko obrazovanje o filmu i televiziji na sveučilištu u Tel-Avivu. Prije nego je preselio u Ameriku veliki problem mu je bio zatvoriti izuzetno uspješnu školu karatea koju je vodio, no s obzirom da mu je prvi film „Shalom La-Mechassel“ dobio nekoliko važnih nagrada, odlučio je oprobati se kao redatelj u Hollywoodu. Prvi angažmani su mu bili na seriji „Mighty Morphin Power Rangers“ gdje je nekoliko godina pekao zanat, ali i upoznao fight choreographera Koichija Sakamotoa koji mu je koreografirao neke od prvih dugometražnih, također zapaženih filmova. Početkom milenija, biva svjetski prepoznat zahvaljujući svom filmu „Undisputed 2: The Last Man Standing“ u kojem je širokoj publici otkrio Scotta Adkinsa s kojim je za sada snimio već sedam filmova. Mi Vam ovom prilikom preporučujemo nekolicinu najboljih (Isaacovih), a Vi ako se zainteresirate istražujte dalje. Obojica još uvijek imaju impresivne karijere.
–“Savate”– Olivier Gruner koji tumači glavnu ulogu u ovom filmu je bio jedna od najvećih faca akcijskog filma u eri VHS produkcije iz devedesetih i impresivne uloge je ostvario u filmovima kakvi su “Angel Town” (u kojem je glumački debi imao tada mlađahni Mark Dacascos) i “Nemesis” Alberta Pyuna. Naravno, Isaac Florentine koji potpisuje ovaj film je učinio nemoguće ovim rijetko uspješnim spojem westerna i borilačkog filma što ustvari ne treba čuditi ako znamo da je Isaac veliki fan spaghetti westerna, a pogotovo naslova koje potpisuju Sergio Leone i Sergio Corbucci. Priča je navodno inspirirana istinitim događajem, a film spaja klasične teme westerna (farmeri koje sa zemlje želi istjerati bogati stočar) i borilačkog filma (turnir za novac), a u korist ovog naslova ide i poprilično jak casting. U ulozi gl.negativaca gledamo Roberta Leeja Ermeyja (“Full Metal Jacket”) i Marca Singera (“The Beastmaster”) dok su u sporednim ulogama Donald Gibb (najpoznatiji kao Jackson iz “Bloodsport” s Van Dammeom) te Ian Ziering (Steve iz serije Beverly Hills”), a do danas ovo je jedan od najvoljenijih filmova među fanovima akcije, jer Florentine je upravo tu ustanovio osnove svog stila koji unaprjeđuje i usavršava i dan danas.
“Undisputed 2” je film koji bi kada bi se pisao neki ozbiljan tekst o game changerima u podžanru borilačkog filma morao istaknuti kao vjerojatno najutjecajniji i najoponašaniji do danas. Florentine je ovdje at his peek, sirov i brutalan, jedini redatelj koji glumcima pokazuje borilačke pokrete kako treba izvesti prije snimanja kako bi izgledali što bolje pred kamerom, baš kao i Adkins u ulozi Yurija Boyke, napucanog, nabildanog i nevjerojatno atletski agilnom zvjerčinom koja ga je učinila kultnom ličnošću te ga zacementirala kao najprezentabilnijeg zapadnjačkog akcijskog junaka i martial artista danas. Korištenje slow-motiona u borbama, tight koreografija J.J. “Loco” Perryja (kojemu je ovo također jedan od onih radova za vječni show-off) i neizostavni Michael Jai White koji je ovdje gl.pozitivac su s ovim uratkom stvorili nešto do tada neviđeno, a to je da je direct to video nastavak (prvi film je bio Walter Hillov “Undisputed” s Wesleyjem Snipesom i Ving Rhamesom u gl.ulogama) ne samo bolji od kino prethodnika, nego i prvi DTV film u povijesti koji nam je predstavio antijunaka “Boyku” koji je postao toliko popularan da je gotovo ekvivalentan likovima poput Snakea Plisskena ili Riddicka, a u sljedeća dva nastavka on je postao nositelj franšize te su ga baš kao i Schwarzeneggerova Terminatora, nakon prvog pojavljivanja pretvorili u pozitivca.
-“Ninja: Shadow Of A Tear“ je apsolutno remek-djelo, te naslov koji bi trebao zauzimati prvo mjesto na svim listama borilačkih filmova. Nažalost sastavljači su često i klasičari koji ne vole uključivati filmove B-produkcije tako da je broj 1.vrlo često još uvijek “Enter the Dragon” s Bruce Leejem čisto iz razloga što je Bruce Lee u gl.ulozi i zbog značaja koji je taj film imao na žanr. No činjenice su činjenice, a istina je da je spomenuti Leejev film prevaziđen u svakom pogledu. To ga ne čini lošim. I dalje je važan, ali filmske stranice bi trebale postojati zato da publici šire vidike, a mi ne bježimo od istine. Isaacova režija je as sharp as humanly possible, montaža nevjerojatna, a Adkinsove sposobnosti iskorištene do maksimuma.
Gotovo svaki Isaacov film je suho zlato borilačkog filma, pa ako Vam se svide predloženi pogledajte svakako još i ove:
2 – Jesse V. Johnson je praktički rođen u filmskoj industriji. Nećak je jednog od najslavnijih kaskadera, ali i second unit/action directora svih vremena Vica Armstronga, koji u svojoj filmografiji ima naslove poput „Supermana“, „Red Sonje“, „Total Recalla“, „Indiane Jonesa“ i brojnih drugih, ogromnih, da ne kažem glomaznih filmova. No danas je ipak riječ o Jesseju koji je karijeru također počeo kao kaskader i radio na ostvarenjima poput „Terminator 3: Rise of the Machines“, „Mission Impossible 3“ , „Starship Troopers“, „Lincoln“ i brojnim drugima. Nije vidio filmske škole, ali je svo praktično znanje naučio na setovima i do sada je režirao 30 filmova, ugl. akcijskog, povijesnog i SF žanra. S obzirom na odrastanje u siromašnijim četvrtima, često je bio svjedok kriminala i prvi filmovi mu se bave upravo pričama o sitnim ribama iz tog svijeta. Preporučit ćemo Vam neke od najzapaženijih do sada.
“The Hitmen Diaries: Charlie Valentine” je jedan od spomenutih filmova koji su Johnsonu tematski najdraži. Priča o ostarjelom mafijašu kojeg glumi Raymond J.Barry i njegovom sinu (Michael Weatherly, najpoznatiji kao DiNozzo iz serije koja ide na živce svima stanovnicima hrvatske “NCIS”) koji mu pomaže oko posljednjeg posla. Johnsonove režijske karakterisike koje će mu vremenom postati trademark su već tu uočljive. Gotovo Tarantinovski režirano nasilje, korištenje bloodsquibsa umjesto CGI krvi, gritty look filma, gritty likovi, hardboiled priča.
“The Package” je još jedna priča o sitnim ribama iz svijeta kriminala koja se bavi likovima Tommyja Wicka, klupskog izbacivača koji mora dostaviti paket sumnjivog sadržaja šefu kriminalne organizacije poznatom samo kao “The German” kojeg glumi Dolph Lundgren u jednom od svojih rijetkih nastupa glavnog negativca. Stylish režija i scenarij koji potpisuje Derek Kolstad (sada najpoznatiji kao autor i scenarist filmova iz “John Wick” franšize) čine ovaj film previđenim ostvarenjem vrijednim Vašeg vremena.
“Avengement” je za sada vjerojatno najbolji Jessejev film u karijeri, a glumački vjerojatno i Scottov. British flick do koštane poremećene srži, nasilan i beskompromisan do kragne. Ovi fajtovi nisu a thing of beauty, ovo je mučilački zatvorski film prepun šora, pucnjave i krvi kojem bi pozavidio i Sam Peckinpah osobno. Uz motiv osvete unutar obitelji ovo je gadan, krvav naslov koji se usuđuje preći mjeru dobrog ukusa jer zna svoju publiku i pruža joj ono što očekuje, a to je realan prikaz čovjeka kojeg je zatvor promjenio iz korijena i koji se toga ne srami, a pritom još uvijek ima osjećaj za pravdu i čast. Ma šta Peckinpah, ovo je film dostojan i najvećih kao što su Kurosawa i Leone. Ako tražite savršenstvo, možete odmah tu stati jer ovo je najbolji film koji se krije u ovoj objavi.
“Accident Man” je bio Scott Adkinsov passion project koji mu je zbog niza zajedničkih uspješnica režirao Jesse V.Johnson i ovo je vrlo vjerojatno jedini film u ovoj objavi koji je strip-ekranizacija, ali ne i superjunački film kako bi Vas naslov možda mogao zavarati. Lik iz naslova je osmislio Pat Mills (inače ko-autor Judge Dredda), a strip, baš kao i film prati avanture plaćenog ubojice Mikea Fallona čija je specijalnost ubojstva prikazati kao nesretne slučajeve. Inače, izuzetno duhovit scenarij potpisuje Stu Small, Adkinsov prijatelj još iz školskih dana, a u filmu glume i Ray Park (najpoznatiji kao “Darth Maul”), nažalost pokojni Ray Stevenson kao Fallonov šef, Michael Jai White te sjajna Amy Johnston kao “Jane the Ripper” kojoj je pripao final fight. Ovaj film je za razliku od većine drugih najviše light i suludo rewatchable, te je pokazao kako Adkins ima savršen comic timing!
“Hell Hath no Fury” je ratni film s Ninom Bergman (koja gradi impresivnu reputaciju kao nova ženska akcijska zvijezda na DTV terenu), Louisom Mandylorom (glumac i redatelj koji je s Johnsonom surađivao na dva filma prije ovog, “Debt Collector” i “Debt Collectors”) i Danielom Bernhardtom (“Bloodsport 2”, “True Justice”, “Perfect Target”) u ulozi nacističkog zapovjednika, gl.negativca. U filmu pratimo priču Marie DuJardin koja je optužena za izdaju, ali ona zna gdje je skriveno ukradeno zlato što je i jedini razlog što je američki vojnici (koji ni sami nisu baš cvjetići) drže na životu. Naravno i ovaj naslov odlikuje sjajna akcija koja ovaj put više počiva na pucačini i ratnim scenama, mada u sjećanje doziva i klasike poput “Kelly’s Heroes”, ali i “Inglorious Basterds” samo naravno ne baš tako dialogue heavy i s ne baš takvim produkcijskim vrijednostima, ali opet je zapanjujuće vidjeti kakav se period piece može snimit s ovako malim novcima kad s njima raspolaže redatelj koji je kreativan i misli svojom glavom.
Jesse V. Johnson ima naravno još jako puno dobrih filmova, pa kad ste u prilici evo još par preporuka:
3 – Roel Reiné je nizozemski redatelj koji je privukao pozornost na sebe svojim radom na DTV nastavcima velikih kino-uspješnica (“Scorpion King”, “Death Race”, “12 Rounds”, “The Marine”) uspjevši ih za gotovo trostruko manje budžete napraviti režijski i produkcijski ekvivalentnima njihovim blockbusterskim prethodnicima. Baš kao i Robert Rodriguez, na svim svojim filmovima je potpisan i kao director fotografije i snimatelj, a osvojio me izjavom u kojoj obrazlaže zašto radi sve sam, and I quote: “The Camera is like a brush to make the painting. You don’t see Rembrandt pointing somebody else to paint his painting.” Pa evo i nekih njegovih koje ne biste smjeli zaobići…
“The Marine 2” je film koji je postavio Roela na mapu. Direct to video sequel kino-hitića “The Marine” s Johnom Cenom u gl.ulozi, samo ovaj put umjesto Cene, marinca je glumio Ted DiBiasi, također kečer. U sporednim ulogama su se našli Temuera Morrison i Michael Rooker, a ulice Queenslanda je zamjenio prekrasni otok Phuket na Tajlandu te njegovo more, šume i planine. Priča nije ništa posebno, još jedan “Die Hard” ripoff u nizu, ali lokacijski setting, način na koji Roel režira (svi glumci mu moraju slušati glazbu, primjerice kada je talački napad već u tijeku puštao bi im neke depresivne numere), baš kao što bi DiBiasiju prije akcijskih scena davao da sluša neku nabrijavajuću glazbu. Uzmimo uz to da je on uvijek za petama svojim glumcima s kamerom u rukama s kojom je spreman skakati u more film obiluje izuzetnom energijom. Također, s obzirom na to kako Roel pristupa snimanju Tajlanda (koji se doima kao lik za sebe u njegovim ostvarenjima) rekao bih da s obzirom na broj filmova koje je tamo snimio nitko nije napravio za njihov turizam više od njega.
Death Race3: Inferno je zapravo drugi prequel po redu koji se odvija prije Paul W.S. Andersonova “Death Race” s Jasonom Stathamom i bavi se pričom o originalnom “Frankensteinu” koji tobože pogine na samom početku Paulova originala. Za razliku od sequela, rebootova i ne znam čega Roel u svakom ovom filmu donosi nešto novo, tako u ovom dijelu smrtonosnu utrku seli u afričku pustinju preko pješčanih dina gdje se naravno vozači nastoje međusobno poubijati kako bi osvojili slobodu. Produkcijski ovo je identično kino prethodniku i prava je šteta što nije igralo u kinima, a glumački Iana McShanea je zamjenio Danny Trejo, a Natalie Martinez, tj.originalnu navigatoricu Case glumica Tanit Phoenix. Osim izuzetne kvalitete ovaj nastavak odlikuje određena, moderna grindhouse vibra koja podsjeća na stare car chase filmove o kojima priča nabrijana Zoë Bell u Tarantinovom “Death Proof”. Roger Corman je bio sigurno više nego ponosan.
“Dead in Tombstone” je prvi originalni Roelov film u hollywoodu, tj. film koji nije nastavak nekog poznatog kino-prvijenca. U filmu pratimo Guerrera (Danny Trejo) koji je vođa bande na divljem zapadu kojeg ubije njegov najbolji prijatelj, praktički desna ruka, Red Cavanagh kojeg glumi Anthony Michael Hall, ali… Kad jednom Guerrero završi u paklu, sklopiti će ugovor sa sotonom (uvijek odlični Mickey Rourke) kako bi se osvetio, a u tome će mu pomoći fenomenalna Dina Meyer za koju se hollywood treba sramiti što joj nije davao uloge u daleko većim filmovima. Ugl. ovaj fantasy western Vas čak može podsjetiti i na legendarni “The Crow” s Brandonom Leejem, ali ipak ovaj naslov je životinja za sebe, a režijski, produkcijski i idejno je vjerojatno čak i bolji nego Rodriguezov “Machete” kol’ko god me srce bolilo pišući to…
Od Roelovih filmova pogledate još svakako i:
4 – William Kaufman je sada već daleke 2009. snimio sada već semi-kultni akcić “Sinners & Saints” s poprilično jakom glumačkom postavom koju su činili: Sean Patrick Flannery, Johny Strong (kasnije praktički Kaufmanov kućni glumac), Tom Berenger, Kim Coates i mnogi drugi. Nakon spomenutog Roela je dao svoj obol franšizi o marincu “The Marine 4” te uveo Mikea “The Miz” Mizanina u franšizu u kojoj je ovaj ostao do šestog i trenutno posljednjeg nastavka. Do sada se oprobao u raznim žanrovima poput horrora, akcije i SF-a, a surađivao je i s poznatim glumcima, te je dao zanimljiv osvrt na snimanje DTV filmova u podcastu “Breaking Into Indie Film Directing”. Ovom prilikom preporučujem Vam sljedeće naslove:
“Sinners and Saints” je by far jedan od najboljih DTV filmova od početka milenija na ovamo. Snimljen u New Orleansu, Louisiani nedugo nakon poveće prirodne katastrofe (uragan Katrina ako dobro pamtim) bavi se pričom o dvojici policajaca, prijatelja koji moraju stati na kraj opasnim kriminalcima koji su događaje poslije vremenske nepogode iskoristili za šverc droge, oružja i slično znajući da je grad bez zaštite i obrane. U filmu glume Johnny Strong, Jurgen Prochnow, Tom Berenger, Kim Coates, Sean Patrick Flannery i brojni drugi. Najveća kvaliteta ovog filma je čvrsta Kaufmanova režija koja je spojila vrhunsku glumu s lako preglednom i realno prikazanom akcijom te ne čudi kultni status koji je vremenom nastao oko ovog filma. Špekuliralo se i o nastavku u kojem je trebao biti i Scott Adkins, ali ti su planovi barem zasada na čekanju… Ukratko rečeno, “this is your dad’s favourite flick” if he knows about it… Ako ne, pokažite mu ga!
“One in the Chamber” je triler u kojem je Kaufman spojio Oscarovca Cuba Gooding Jr. s legendom akcije Dolphom Lundgrenom. Jedan od scenarista je već spomenuti u Jesse V. Johnson sekciji preporuka, Derek Kolstad koji se ni danas ne miče od žanra akcijskog filma, samo sada piše A produkcijske naslove koji mlate lijepe novce na blagjnama. Inače riječ je o naravno o plaćenom ubojici (Cuba) koji igra za dvije momčadi (kao Bruce Willis u “Last Man Standing”) dok Dolph glumi misterioznu figuru oslanjajući se na vlastitu karizmu znajući da nitko u filmu ne može biti više cool od njega. Gunplay je režiran, rekao bi Colm Meaney u “Under Siege”: “Outstanding”! Sve je u ovom naslovu na nivou, Kaufman prirodno zna šta radi, ali bilo bi bezobrazno ne primjetiti kako dobar soundtrack je odrađen za ovaj film. Ugl. You can’t go wrong with Kaufman, as you can’t go wrong with just One in the Chamber!
“Osiris” je najnoviji Kaufmanov film, odnedavno dostupan za streamanje. Ovaj naslov spaja akciju, horror i SF dok gl.uloge glume Max Martini (serija (“The Unit”), Briana Hildebrand (najpoznatija kao “Negasonic Teenage Warhead” iz “Deadpoola”) te majka budućnosti, Linda Hamilton (“Terminator”, “Terminator 2 : The Judgment Day”), a priča makar derivativna u Kaufmanovim rukama garantira dobru zabavu. Riječ je o vojnicima, komandosima otetima na svemirski brod gdje će se morati suočiti sa vanzemaljcima kako bi se dokopali slobode. B-produkcijski film at it’s core koji zna šta je sa jako dobrim praktičnim creature efektima, bez suvišnog CGI-ja i Kaufmanom koji to režira taktički savršeno kao uvijek samo što ovaj put se puca iz laserskih pušaka i pištolja. Možda neće ući u povijest kao najbolji SF ikada, ali ove godine ovo je jedan od daleko najzabavnijih filmova koje smo imali prilike gledati.
Od Williama Kaufmana pogledajte si i sljedeće:
5 – James Nunn je jedini na ovoj listi čiji je DTV film nekim čudom čak i kod nas igrao u kinu – “Tower Block”, u kojem je glumio danas poznati engleski glumac Jack O’Connell. James je potpisao nekoliko jako dobrih naslova, a pogotovo je zanimljiv “One Shot” sa Scottom Adkinsom u glavnoj ulozi, jer je to – baš kao i Sam Mendesov hit iz 2019. “1917” – film koji je snimljen (kao što se naslov zgodno poigrao) u jednom kadru. Naravno da je fingirano, ali logički su snimali kadrove što je duže moguće, a rezove su maskirali moguće čak i bolje od Mendesa. Osim filmova koje ćemo Vam izdvojiti, zanimljiv je podatak da je nakon spomenutog Roela i Williama Kaufmana, preuzeo serijal “The Marine” iz WWE (World’s Wrestling Entertainment Studios) i snimio posljednja dva nastavka. Zavirite i u trailere za neke njegove naj filmove so far. I naravno – veselimo se novim projektima!
“Green Street 3: Never Back Down”, film za koji nitko normalan ne bi očekivao da će biti ne samo dobar nego gotovo jednako odličan kao i prvi film koji je režirala Lexi Alexander s Elijahom Woodom, Charliejem Hunnamom i Claire Forlani u gl.ulogama. James Nunn je ovdje znao s kime će raditi pa je i scenarij skrojen po nositelju gl.uloge, Scottu Adkinsu, Naime, Margaret Thatcher je doskočila navijačkom nasilju te su izgredi na utakmicama nemogući, no navijačke skupine su doskočile i tome te praktički održavaju privatne fight clubove gdje se zaraćeni klubovi obračunavaju šakama, ponekad i do smrti. Scott Adkins glumi bivšeg navijača kojemu je brat ubijen u jednoj od takvih borbi te se vraća u svoj grad na sahranu kako bi ojačao pripadnike svog kluba te se osvetio ubojicama. Ništa posebno originalno, ali god damn kako je ovo dobro režirano. Nunn donosi neki izuzetno realističan english vibe cijelom filmu. Soundtrack je toliko dobar da mislite da je ovo nešto iz produkcije Nicolasa Windinga Refna (samo što ipak nije), a devedesetak minuta trajanja ovog filma zaista proleti u trenutku.
“Eliminators” je još jedan film sa Scott Adkinsom u gl.ulozi pozitivca, bivšeg federalnog agenta, Thomasa kojemu je kćer oteta i koji neće ,ni pred čim kako bi je vratio. Gl. negativca Bishopa glumi planina, kečer imenom Stu Bennett (koji je ostvario još dvije zapažene uloge u filmovima Rossa Boyaska “I am Vengeance” i “I am Vengeance 2: Retaliation”) unajmljenog od strane vlastitog mu punca, kriminalca Coopera (Sjajni James Cosmo, najpoznatiji po ulogama u “Braveheart” i “Game of Thrones”) jer misli da Thomas nije dovoljno dobar da skrbi o njegovoj unuci. James Nunn ponovno sa malim budžetom čini nemoguće i s lakoćom skida digitalni styling Mannova “Collateralla” u službi svog ipak nešto većeg filma. Adkins je ovdje pak u borbi s protivnikom koji mu je ozbiljna fizička prijetnja te je po prvi put za film učio i iskoristio neke hrvačke zahvate koji su dali filmu na uvjerljivosti u njihovim borbama. S ovim ostvarenjem Nunn se nametnuo kao jedan od najboljih i najtalentiranijih redatelja u UK danas.
“One Shot” je još jedan akcijski film sa Adkinsom u gl. ulozi… Šta da radim, nije mi bila namjera toliko pisati o njemu, no kad ga svi najveći redatelji u DTV produkciji s razlogom biraju za gl.uloge barem znate da je pouzdan i da daje 110% od sebe. Nunn je ovdje kao što sam spomenuo u tekstu o njemu napravio prvi film snimljen u jednom kadru (kao što rekoh, to je fingirano, ali ja sam prepoznao svega tri reza u cijelom filmu ugl. maskirana dimom ili eksplozijama) što je postignuće samo za sebe. Ovaj naslov podosta podsjeća na Carpenterov “Assault on Precint 13” jer pratimo nekolicinu vojnika u vojnoj bazi koja biva napadnuta od strane terorista. Inače od poznatijih glumaca tu su još i Ryan Philippe i Ashley Greene, a s obzirom na način snimanja ovdje nema baš flashy i fancy scena borbe nego kao da smo bačeni u nešto tipa “Zero Dark Thirty” ili “13 Hours: The Secret Soldiers of Benghazi”. Fajtovi su kratki, dosta se koristi hladno oružje kao i vatreno. Gunplay je poremećen i izgleda kao u najboljim first person shooter videoigrama. Možda se ne čini kao nešto najoriginalnije, no cijeli smisao ovog teksta je skretanje pozornosti na redatelje koji su izvedbeno uspjeli napraviti nešto novo i pomaknuti granice žanra, a mnogi od ovdje navedenih jesu.
Od Jamesa Nunna pogledajte još:
6 – Scott Mann se nije previše narežirao u karijeri, ali filmovi koje je snimio od 2009. naovamo su svi redom za prste polizat poslastice. Svi filmovi su mu testiranje živaca publike jer lik gradi suspense s lakoćom kakvom se malo koji redatelj kino filmova (izuzev majstora kakvi su recimo Alexandre Aja i Jaume Collet-Serra) danas može pohvaliti. No izuzev režije, također je i producirao neke od najboljih primjera žanrovskih filmova u okviru DTV produkcije. Preporučam – iliti dijelim trailere i par riječi o svemu što je režirao.
“The Tournament” je jedan od onih pravih action junkie filmova koji raspolaže s odličnom pričom, nepopustljivim pacingom i glumcima koji su u potpunosti invested u svoje likove. Glumačku ekipu predvode Kelly Hu i Robert Carlyle, a u filmu je riječ, kao što naslov kaže o turniru na koji dolaze najbolji ubojice iz cijelog svijeta. Robert Carlyle se u cijeloj priči nađe slučajno, jer on je obični svećenik (s problemima s alkoholom) koji igrom slučaja završi s lokatorom jednog drugog ubojice tako da ga Kelly Hu štiti od drugih ubojica koje tumače Sebastien Foucan, Ian Sommerhalder, Scott Adkins (u epizodnoj ulozi), Craig Conway, a manju ulogu tumači i action director i fight choreographer J.J. “Loco”Perry. Ovaj film je jedan od rijetkih koji se dočepao čak i naših kina što ne čudi s obzirom da iza filma stoji Lionsgate čije je filmove naš Blitz nekoć redovno kupovao za kina, ali i činjenice da film jednostavno prokleto dobro i skupo izgleda zahvaljujući čestom uporabom prave pirotehnike i tekstura koje dolaze od raznih eksplozija i požara. Također tu su i glumački divovi Liam Cunningham te Vingh Rames pa s obzirom na takva imena, malo bolja prođa ovog naslova među širom publikom ne bi trebala biti preveliko iznenađenje, no opet dojma sam da je danas ovaj naslov jednostavno zaboravljen.
Final Score je možda i prvi film koji je od Davea Bautiste zahtjevao neku ozbiljniju glumu. Ovaj naslov možda i nije pretjerano originalan, jer malo previše zapletom i generalno pričom podsjeća na Van Dammeov “Sudden Death”, ali opet izdvaja ga iz prosjeka vražje talentiran redatelj koji je ponovno uspio okupiti kvalitetnu glumačku postavu koja s lakoćom odrađuje ovakve uloge, a to su Pierce Brosnan, Ray Stevenson, Craig Conway i Martyn Ford koji bi zapravo tek trebao zasjati. Naš gl.lik Knox svoju nećakinju vodi na nogometnu utakmicu, no mala biva oteta, a ovaj će prevrnuti cijeli stadion i sve teroriste istresti iz gaća ne bi li je vratio na sigurno majci. Ima tu i podteksta o terorizmu, ali upravo je Scott Mann iza kamere onaj koji sve konce drži u rukama i od filma koji bi da je završio u rukama nekog poput Daniela Zirilija vjerojatno završio na nekoj top bottom ljestvici iz te godine čini još jedan jako dobar i zabavan akcijski film s odličnom glumačkom kemijom svih prisutnih.
Fall je pak masterclass suspensea koji sam prošvercao ovdje jer je za razliku od 98% filmova ovdje actually imao theatrical release, ali s obzirom na opet poprilično mizeran budžet zaslužuje mjesto ovdje jer Mann je svoj skill izbrusio do savšenstva s ovim naslovom. Za razliku od većine filmova na listi ovdje nema ni pucnjave, ni tučnjave, vanzemaljaca, plaćenih ubojica, ninji i ostalih likova koji bi mu dali neke zacrtanije žanrovske odrednice. Ovo je najsrodnije naslovima poput “Cliffhanger” i “Vertical Limit” samo opet s izuzetkom ikakvog negativca osim same prirode. Dakle pratimo dvije djevojke, Becky i Hunter koje izazivaju granice i pokoravaju vlastite strahove pomalo suludim pothvatima sve dok Beckyin dečko ne pogine na jednom takvom adrenalinskom izletu. Nakon nekog vremena Hunter koja je ustvari bila sestra Beckyinog dečka odlučuje prijateljicu vratiti van jer se ova od straha zatvorila u četiri zida i traži je da da se oslobodi jer si je život pretvorila u fobično izbjegavanje čak i najobičnijeg izlaska u dvorište. Pati od anksioznih napada i svačeg nečeg tomu sličnom. No Hunter se nije promijenila uopće te nagovara Becky da se popnu na najveću, odavno ne-funkcionalnu tv-antenu koja je visoka preko 600 metara… Ova će nevoljko pristati jer će se ova krenuti penjati i nametati joj stockholmski sindrom solidarnosti, jer ako ne krene za njom, ako pogine to će biti njena krivica, a jednom kad se popnu i Becky se postepeno krene oslobađati svojih strahova pravi problemi če tek krenuti, a onda će Mann pokazati tko je i što je dovodeći gledatelje do ruba živčanog sloma.. U svakom slučaju ovo je film za apsolutno svakog kome nedostaju pravi napeti, edge of your seat trileri kakve smo gledali devedesetih. Debele preporuke…
Od Scotta Manna pogledajte još:
7- John Hyams je još jedan redatelj praktički rođen na hollywoodskim setovima. Otac mu je legendarni direktor fotografije i redatelj Peter Hyams ( “Timecop”, “Star Chamber”, “The Relic”, “End of Days”, “Outland”), a John je skrenuo pažnju na sebe dokumentarcem “Smashing Machine” o M.M.A. borcu Marku Kerru čiji biopic istog naslova od nedavno igra u našim kinima gdje spomenutoga glumi Dwayne “The Rock” Johnson, a film režira Benny Safdie (najpoznatiji po “Uncut Gems” s Adamom Sandlerom), no filmska karijera Hyamsa mlađeg tekla je nešto drukčijim putem. Nikada nije dobio priliku režirati film A-produkcije no došao je blizu pred koju godinu kada ga je kao talent prepoznao Nicolas Winding Refn koji mu je trebao producirati remake kultnog trash horrora “Maniac Cop”. Do tog nažalost (za sada) nije došlo no ovdje ćemo predstaviti najbolje Johnove filmove nastale u DTV produkciji, ali i reći da je njegov rad bio prepoznat od legendi poput Stephena Kinga koji je hvalio njegov rad na seriji “Z Nation”, pa i Stevena Spielberga koji ga je htio angažirati kao redatelja filma “Jurassic World”, a koji je pak (gotovo sigurno radi kreativnog razilaženja) završio u rukama Colina Treworrova…
“Universal Soldier: Day of Reckoning” je prvo i osnovno žrtva vlastitog naslova. Film koji je spoj Refnovog art filma i trippy SF/Horrora od autora kakav je recimo David Cronenberg od kojeg snobovska publika koja gleda “ozbiljan film” tog tipa nije gledala zbog glumačke postave koju su činili Jean-Claude Van Damme, Dolph Lundgren, Scott Adkins i Andrei Arlovski smatrajući takav casting odavno potrošenim i promašenim, a isto tako ga nije gledala ekipa koja brije na akcijske filmove misleći da će dobiti dosadni artsy fartsy drek na tragu Lyncheva “Inland Empirea” or some other shit like that… No, film iz naslova nije slučajno postao kult vremenom jer Hyams je pokazao ozbiljan talent i sa svojim prvim nastavkom priče o univerzalnim vojnicima “Universal Soldier-Regeneration” koji je ipak daleko više pripadao pod genre tropes klasičnog akcijskog sf-a, ali s četvorkom je napravio nešto potpuno drugačije. Dekonstruirao je akcijski film kao takav i od njega napravio nešto neviđeno, divljački, krvavo van svake pameti što nije našlo wide audience ni dan danas, ali je razvio cult following u određenim krugovima fanova nečeg malo, najblaže rečeno – pomaknutijeg. Ukratko, Van Dammeov Luc Deveraux više nije pozitivac, gl.lik je John kojeg tumači Scott Adkins, a koji se pak uopće ne može sjetiti svoje prošlosti, a Lundgrenov narednik Andrew Scott je kloniran već po ko zna koji put. Priča je batshit crazy, ali s glavom i repom i zbilja donosi nešto što ne viđamo svaki dan. Ima filmova i žanrova koji su danas izumrli, ali nešto poput ovoga zapravo niti ne postoji za ikakvu moguću usporedbu. Ako ništa drugo, jedino što je vidljivo su utjecaji koje je Hyams imao osim već navedenih, a to je Coppolin “Apocalypse Now” jer Van Damme je gotovo identičan Brandu iz navedenog remek-djela. Što se akcije tiče reći ću Vam samo da je Larnell Stowall koji potpisuje koreografiju nakon rada na ovom filmu bio pozvan od strane Garetha Ewansa u Indoneziju da bude special guest action choreographer na “The Raid 2: Berendal”, a fajtovi Adkinsa i Arlowskog, Adkinsa i Lundgrena te naposlijetku Adkinsa i Van Dammea su something to behold and admire and rewatch and rewatch yet again! Mada opet, jbg, kad ideš pokušati napraviti lobotomiju Scottu Adkinsu budi barem siguran da ćeš to napraviti kako spada. Da ne dužim dalje, pogledajte trailer!
“Sick”je horror koji donosi malo drukčiji twist u ovom, klinci/klinke sami u kolibi teen/slasher podžanru s obzirom da se odvija za vrijeme pandemije Covida. I da, mrzim što uopće to spominjem u ovom tekstu, ali nije da svi nismo prošli kroz usrane karantene i svašta nešto, da ne kažem post-apokalipsu jer kod nas je oderao i potres. Ugl. Dvije djevojke, prijateljice se izoliraju u vikendici od ostatka obitelji bez obzira što nemaju izražene simptome, a kad vani krene padati noć postati će upitno jesu li zbilja same? Čim sam rekao da je riječ o slasheru, jasno je da ovo mora imati barem neke klišeje tako da, da, pojaviti će se ubojica s nožem koji će ih obje pokušati lišiti disanja, a one će kako bi to rekli junaci Bonellijevih stripova odlučiti “skupo prodati svoju kožu”, a kako je Hyams iza kamere naravno da možete očekivati neke od najmaštovitijih poteza što ubojice, što žrtava. U filmu ne glumi apsolutno nitko poznat što je super jer već svi znamo s familliar faces in hollywood tko bi mogao biti badguy na kraju. Inače, twist filma je nešto što se rijetko viđa, možda mrvicu pretjeran, a opet je riječ o nečemu što se vrlo lako moglo dogoditi u stvarnosti kod ljudi koji su mentalno malo… Nestabilniji? Ugl. Vidjet ćete kada vidite film.
“Dragon Eyes” je prvi film u kojem je Hyams radio s Van Dammeom, ali i Cung Leom, a ono što je poprilično važno za istaknuti je to da je taj film producirao the main man, Joel Silver osobno, frajer koji stoji iza naslova koji su definirali akcijski film kao takav, pa ću navesti samo najbitnije,a to su: “Commando”, “Lethal Weapon 1-4”, “Die Hard”, “Predator”, “The Last Boyscout”, “Demolition Man”, “The Matrix”… Dovoljno? I ja mislim… Joel je imao samo jedan izlet u produciranju ovakvih filmova, no svih pet na kojima je radio su ugl. bili bombončići. Inače u filmu je gl.negativca odglumio Robocop osobno, tj. Peter Weller (nije bezveze ona izreka, “film je dobar samo onoliko kao njegov negativac”) i rasturio, a film kao film je imao onu neku draž starih klasičnih westerna samo u akcijskom ruhu u kojem junak dojaše u grad i spasi cijelu stvar. Toliko od mene, pogledajte trailer!
Od Johna Hyamsa pogledajte još:
–Universal Soldier: Regeneration
8- Steven C. Miller od navedenih redatelja nije na najnižem mjestu jer je najlošiji, dapače, ova lista nije poredana kronološki po kvaliteti nego kako sam se koga sjetio predstaviti i tko po meni zaslužuje biti predstavljen. No činjenica je da je Miller imao najviše oscilacija u filmovima za koje se nije moglo reći kakvi će ispasti te da su mu naslovi ugl. “hit or miss“, a ja ću naravno napisati koju o hitovima, no prije toga moram spomenuti kako je od svih ovdje nekako najviše šarao kroz žanrove, tako da u karijeri iza sebe ima i akcije, horrore, remakeove, DTV nastavke kino uspješnica te puno suradnji s Bruceom Willisom od koji je barem jedna vrijedna spomena.
“Extraction”, ne onaj s Chrisom Hemsworthom od Sama Hargravea, već s Kellanom Lutzom i Ginom Carano u gl.ulogama i Bruceom Willisom kako bi film što lakše našao kupca, distributera i publiku. Priča je korektna i prati sina (Lutz) bivšeg CIA agenta koji je otet (Willis), a kad sazna da nema planova da mu otac bude spašen preuzima stvar u svoje ruke.U misiji spašavanja pomoći će mu Gina Carano za kojom dan danas žalim što se nije uspjela više ostvariti kao glumica u ovakvom tipu filmova. Ovo je sasvim pošten career starter film, a Steven režira akciju kao da ima iza sebe 20 godina iskustva. Pogledajte si trailer!
“In the Line of Duty”, moj osobni Millerov favorit i jedan od najboljih DTV filmova snimljenih 2019. je upravo ovaj s Aaronom Eckhartom, Courtney Eaton (najpoznatija po ulozi u “Mad Max: Fury Road”) i Benom McKenziejem u gl. ulogama. What’s it about? Kćer policijskog načelnika je oteta, a jedina nada joj je osramoćeni policajac Frank Penny kojeg glumi Eckhart kojemu se silom prilika u misiji spašavanja pridružuje mlada podcasterica, novinarka Ava brooks koja želi sa svojom šeficom ljudima pružiti prave vijesti iz prve ruke te prati policajca u stopu i nerijetko mu i pomaže pri čemu on oklijeva jer se boji i za njen život jer gl.negativac kojeg tumači Mckenzie (poznat po ulozi komesara Gordona iz serije “Gotham” i suprug Morene Baccarin. Lucky mofo…) je u potpunosti rastrojeni manijak koji ne brine o uspuznim žrtvama, a također mu je i nevažan vlastiti život, a zbog bratove smrti spreman je žrtvovati apsolutno sve koji mu stanu na put. Ritam filma je sjajan, produkcija toliko dobra da je prava šteta da ovo nismo imali prilike vidjeti u kinima jer Miller ovdje režira akciju na high-concept levelu usporedivo čak i s Jan De Bontovom “Brzinom”, a to nije mala stvar za postići s ovakvim budžetom. Aerial shotovi, kadrovi televizije koja javlja o događanjima jer sve pratimo u realnom vremenu, kadrovi slučajnih prolaznika s mobitelom. Sve je frenetično i energija i adrenalin divljaju s Millerovom kamerom, montažom i besprijekornom i furioznom režijom.Uz sve pohvale, zaboravio sam spomenuti Dinu Meyer koja ovdje glumi profesionalnu novinarku koja nadzire policijsku potjeru i vrlo često za televiziju se spaja na Avine kadrove koja Eckhartova policajca Pennyja prati u stopu. Ugl. Osjećaj koji ćete imati gledajući ovo je također vrlo sličan gledanju serije “24” s Kieferom Sutherlandom, pa ako ste voljeli spomenutu seriju i originalni “Speed”, ovaj film ima da Vas “izuje”… Evo i trailera!
Od Stevena C. Millera pogledajte još:
Author: Boris Prole
Filmofil, recenzent, redatelj, trasher...
Velimir Grgić 
Marko Mihalinec 
