“Retro Rewind” – simulator videoteke iz devedesetih

“Retro Rewind” (poznat i kao “Retro Rewind – Video Store Simulator”) igra se kao opušteni, ali zarazni simulator posla smješten u 90-e, gdje preuzimaš ulogu vlasnika videotekе. Gameplay se vrti oko svakodnevnih zadataka: zaprimanje i rentanje VHS kazeta, njihovo premotavanje, slaganje na police, rad na blagajni i komunikacija s kupcima. Vrlo brzo ulaziš u ritam – kupci dolaze stalno, telefoni zvone, treba preporučivati filmove i održavati red u dućanu, što stvara gotovo hipnotički loop igranja. Uz to, možeš uređivati prostor, dodavati automate za grickalice i širiti ponudu, pa igra dobiva i lagani tycoon element. Igru je razvio i izdao Blood Pact Studios, mali indie tim koji je ostvario veliki uspjeh s ovom simulacijom. Radi se o relativno malom kanadskom studiju od nekoliko developera, a upravo takva indie filozofija doprinijela je šarmu i fokusiranosti igre na nostalgiju i atmosferu, umjesto na hiperrealizam ili previše kompleksne mehanike. Igra koristi Unreal Engine i relativno je lagana za pokretanje na modernim računalima, bez zahtjeva za naprednim grafičkim značajkama. Igrači su odlično prihvatili naslove filmova koje možeš iznajmljivati u igri jer su fiktivni, duhoviti i inspirirani kultnim naslovima iz 80‑ih i 90‑ih godina, a postoje i bootleg naslovi misterioznog “dilera”.

Progresija je prilično linearna, ali zadovoljavajuća: počinješ s malim, praznim dućanom i ograničenim budžetom, a zatim postupno širiš inventar, kupuješ nove filmove, zapošljavaš radnike i nadograđuješ prostor. Kako napreduješ, raste broj kupaca, kompleksnost zadataka i količina sadržaja kojim moraš upravljati. Bitan dio napretka je balans – ulaganje u nove hitove, organizacija prostora i optimizacija rada kako bi dućan funkcionirao bez zastoja. Igra se zapravo oslanja na taj osjećaj rasta iz ničega u uspješan biznis, uz konstantno mikromenadžiranje svakog detalja pa tako postoji opcija i uvođenja odjela za odrasle s pornićima.

Što se tiče poante i kraja, “Retro Rewind” nema klasičan narativni završetak. Umjesto toga, cilj igre je kontinuirano širenje i optimizacija videotekе — praktički beskonačna petlja u kojoj igrač sam definira „uspjeh“. Kraj je više simboličan: trenutak kad si iz malog dućana izgradio funkcionalan, profitabilan biznis i ušao u zen rutinu upravljanja. Upravo tu igra i najviše pogađa — nije riječ o priči s jasnim završetkom, nego o nostalgiji i iskustvu, osjećaju da si oživio jedno izgubljeno vrijeme VHS ere i pretvorio ga u vlastiti mali imperij.

ocjena: 8/10
⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️⭐️☆☆