“Broken Rage” (2024.) – Brutalna melankolična autoironija kao oproštajno pismo legendarnog Kitana

Japanski filmski favorit Takeshi Kitano nas po posljednji put uvlači u svoj jedinstveni svijet nasilja, komedije i tišine u diptih filmu “Broken Rage”. Ovaj naslov koji navodno zatvara njegovu redateljsku karijeru, istovremeno djeluje kao introspektivno oproštajno pismo i sirova eksplozija energije dostojna njegovih ranijih klasika poput “Hana-bi” (1997.) ili “Sonatine” (1993.).

Radnja prati Mistera Mousea (Takeshi Kitano), plaćenog ubojicu ili japansku verziju Leona. Kitano ovaj diptih oblikuje kao susret svoja dva alter-ega (komičara Beat Takeshija i ozbiljnog festivalskog redatelja Takeshija) s pozamašnom dozom melankolije, suzdržane simbolike i (ne)očekivanih trenutaka nansensu apsurda uz ismijavanje filmskih yakuza klišeja. Mouse nije nepobjedivi junak veći od života, već starac koji nosi teret prošlih grijeha, dok njegovi neprijatelji i krvoloci pod pritiskom inflacije utjelovljuju novu generaciju kriminalaca bez časti i kodeksa.

Vizualno, “Broken Rage” je remek-djelo minimalizma. Kitanovi kadrovi i dalje briljiraju s jakim autorskim potpisom – dugi, nepomični prizori izmjenjuju se s naglim, šokantnim ispadima nasilja. Posebno je upečatljiv vrhunac filma, u kojem Kitanov osjećaj za autoironiju dolazi do punog izražaja kada Mouse postaje karikatura samog sebe i cijuče jer mu tako narede.

Njegov Mister Mouse je tih, iscrpljen, ali smrtonosan – savršena kulminacija lika kojeg Kitano utjelovljuje više od tri desetljeća. Nekad mu je filmove pratila glazba Joea Hisaishija, a ovaj put kompozitor Shinya Kiyosuka divno pojačava atmosferu, miješajući nježne klavirske dionice s napetim, tjeskobnim trenucima.

Radi se o masterpisu i vrhunskoj diptih autoironiji, no mnogima, neupoznatima s likom i djelom Takeshija Kitana, “Broken Rage” neće biti savršen. Neki dijelovi djeluju prepomaknuto, a Kitanova opsjednutost simbolikom može djelovati zamorno za gledatelje koji traže klasičniji narativ. Ipak, u srži filma dominira iskrenost jer se Kitano kroz Mousea obraća prvenstveno svojoj vjernoj publici, odajući počast svojim likovima, pričama i nesavršenom, krvavom svijetu koji je stvorio.

“Broken Rage” je emotivan, pomaknut i brutalan zaključak jedne fascinantne karijere – hrabar film s potpisom koji nas podsjeća zašto je Takeshi Kitano jedna od najvažnijih figura modernog filma. Ovo nije samo kraj priče o jednom čovjeku, već i o cijeloj eri filma koja je kroz njega progovarala. Gospodine Kitano, bilo je divno filmski odrastati uz vaš opus i s poštovanjem primite duboki naklon generacije Žutog titla.