U eri hiperprodukcije postapokaliptičnih filmova u kojima je “kraj svijeta” postao gotovo svakodnevna kulisa, “Arcadian” se ne trudi filozofirati niti lamentirati. Ovdje nema dubokih rasprava o čovječanstvu ni poetskih kadrova pustoši – samo se direktno uključujemo u nečiji život u novonastalim okolonostima: otac i njegovi blizanci preživjeli su petnaest godina nakon neobjašnjene katastrofe, i sada, kad sinovi ulaze u buntovno doba mladosti, odnosi se znatno zakompliciraju. Ne zbog ljudi, ne zbog gladi – već zbog krvoločnih stvorenja koja izlaze noću.
Naslov “Arcadian” na prvi pogled djeluje paradoksalno — film je mračan, grub i tjeskoban, a pridjev arkadno priziva slike idile, prirodnog sklada i jednostavnog, pastoralnog života. Film prikazuje svijet u kojem je svaka nada u prirodnu ravnotežu izbrisana. Noć donosi čudovišta, dan donosi tišinu, a priroda – umjesto da liječi – prijeti.
Nicolas Cage je neočekivano suzdržan – bez tipičnih “Cage eksplozija” – iako plakat sugerira da je on glavna atrakcija. Fokus je podijeljen između njega i mladih glumaca koji se, moram priznati, jako dobro nose s ulogama. Film je nastao s mnogo pažnje i ljubavi prema žanru – kao mali, nepretenciozni hommage postapokaliptičnom survival hororu.
Radnja je jednostavna, gotovo spartanska: nema pozadine, nema kronologije ni mudrovanja o uzrocima apokalipse. I upravo ta ogoljenost, taj pristup “manje je više”, ispada najveća prednost ovog niskobudžetnog filma. Redateljski minimalizam, funkcionalan ritam i kompaktan scenarij drže film čvrsto u okovima napetosti, bez skliskih viškova. Nema puno akcije, ali sve što se događa – nosi težinu.
Zanimljivo je spomenuti da scenarij za “Arcadian” potpisuje Michael Nilon – čovjek koji nije samo Cageov agent i menadžer, već i dugogodišnji producentski partner. Njihova profesionalna sinergija seže godinama unatrag, a Nilon se već okušao kao scenarist u akcijskom trileru “Braven” (2018.), koji je imao sličan pristup: jednostavna priča, fokus na obiteljskoj dinamici i izravna, nekomplicirana režija.
U “Arcadianu” se vidi zreliji rukopis – dijalozi su ekonomični, ali emotivno pogođeni, a atmosfera izgrađena s puno pažnje prema tišini, napetosti i prazninama između scena.
Vizualno, “Arcadian” oduševljava na neočekivan način. Dizajn čudovišta je fenomenalan – bića su groteskna, zastrašujuće nepoznata, a istovremeno neodoljivo uvjerljiva. Imaju pomaknuti, gotovo anatomski pogrešan izgled – kao da je i priroda sama odustala od simetrije, fizike i logike. Njihovo kretanje, način na koji se pojavljuju u kadru, pa čak i zvukovi koje ispuštaju, dodaju sloj nelagode koji ne jenjava ni kad ih više puta vidimo. To nisu standardne filmske babaroge, već klaustrofobični noćni strahovi koji izgledaju kao da su izgmizali iz podsvijesti.
Naravno, nije sve besprijekorno. Film ostavlja previše otvorenih pitanja, a s obzirom na budžet i narativni minimalizam, neki će ga gledatelji možda smatrati “previše malim”. Bez obzira na nedostatke, kao streaming iskustvo – svakako vrijedi pogledati, pogotovo fanovima žanra, ako ne zbog cijelog iskustva, svakako zbog scene namamljivanja “krtice” u kavez-zamku s ljudskim mamcem. Meni najimpreisvniji i najpamtljiviji dio filma.
Za ljubitelje filmova poput “28 dana kasnije” ili “Dog Soldiers”, “Arcadian” će biti simpatično otkriće. Neće vam promijeniti život, ali će vam pružiti i više nego dovoljnu žanrovsku zabavu. Nadam se da će ovaj Shudderov film u distribuciji RLJE films dobiti dovoljno interesa i gledanja za zasluženi, prošireniji nastavak sa znatno većim budžetom.
odabrao: Marko Mihalinec
Dizajner, pisac i glazbeni producent (Plazmatick)
