Boris Prole 
Sedma umjetnost ove godine nije baš urodila plodom iz filmofilske perspektive. Naslovi koji su zaradili neke ozbiljnije novce su bili “A Minecraft Movie” i Disneyjev “Lilo & Stich”, a razlog tome je ništa drugo nego veliki fanbase oba ta dva intellectual propertyja. Veliki uspjeh je ostvario i grozni “Sinners”, kao rijedak “originalan film” (o toj originalnosti bi se moglo debatirati ne do sutra, nego do zauvijek), a poprilično je originalno izgledalo i ostvarenje iz naslova.
Kako i zašto? Pa rom-com filmovi nisu baš nešto što uspijeva u zadnje vrijeme i definitivno nisu moj žanr, ali s obzirom na već u traileru vidljiv odmak od realnosti i naginjanje ka nekakvoj fantaziji je izgledalo zanimljivo. Također hype koji je film dobio na osnov redatelja Kogonade, ali i naravno povratak Margot Robbie ispred kamera te suradnja s Colinom Farrellom su ostavili dojam da je riječ o nečemu što bi moglo biti zaista kvalitetno.
Radnja je u neku ruku već viđena, ali način na koji pratimo naše gl.likove i ne baš. Već na samom početku njih dvoje kada iznajme aute u nekoj poprilično čudnoj agenciji (koju vodi Phoebe Waller-Bridge) je jasno da će ovo biti jedno ne samo hrabro i smjelo, već i vrckavo putovanje. Njih dvoje su samci, ali sudbina ili štogod odluči upetljati prste u njihove živote te ih vratiti na neke prijelomne trenutke u životu koji su ih slomili ne bi li shvatili da ustvari nisu učinili ništa loše već da nisu mogli promjeniti ništa i da trebaju preći preko grešaka koje su počinili i prestati gledati u prošlost i gledati u budućnost koju bi mogli imati. Zajedno…
No ipak, nažalost nešto fali. Iz videa kojima Colin i Margot reklamiraju film na Youtebeu je očito da imaju prijateljsku kemiju i da su si dobro legli i uživali radeći zajedno, no to se nije baš prenijelo na film. Možda je scenarij mogao biti malo čvršći, makar opet nije zbunjujuć s obzirom na sva “putovanja kroz vrijeme” kojima svjedočimo, ali nema neki “edge”, suspense, napetost, nešto što bi Vas tjeralo da navijate za te likove i možda više suosjećate s njima tako da je možda redatelj tu najviše podbacio. No opet, da je napravio “drukčiji” film od onih kakvima se bombardiraju kina i streaminzi danas, je!
Sad da ne ispadne da tužim film za plagijat, postoji jedno remek-djelo (barem meni) u neku ruku slično, a to je zaboravljeni “Interstate 60”, redatelja Boba Galea (inače potpisnik scenarija “Back to the Future trilogije) film koji je sada star već 23.godine, a isto se bavio ljubavnom pričom iliti potragom većom od života. James Marsden je tumačio gl.lika koji bi da pronađe djevojku svojih snova morao:
-pronaći cestu koja nije ucrtana ni na jednoj karti
-proći kroz grad u kojemu je drogiranje dopušteno od strane vlasti i policije (šerifa je glumio Kurt Russell)
-izvući se iz zatvora u gradu u kojem je završio zbog neke totalne papazjanije, a u kojem su pak stanovnici sve redom odvjetnici koji zarađuju za život tužeći jedni druge. Kao i random turiste jel…
No nek tu bude kraj paralelama. U “A Big Bold Beautiful Journey” isto ima takvih “Alice in Wonderland” momenata, čak i doslovnijih, ali ta nadrealna zbivanja u kojima Colin prolazi kroz vrata usred šume i završava u svojoj srednjoj školi i svi ga vide kao klinca sa 16. ili 17 god. ili pak Margot kad prođe kroz vrata (gdjegod bila postavljena) se vrati u vlastitu kuću majci uz koju je odrasla koju ova pak vidi kao djevojčicu, a ne ženu od četrdeset godina su ipak imala potencijal za napraviti od ovog filma nešto “veće”.
Na kraju je dojam da je vizualno sve to divno, krasno, fotografija topla, kompozicija i kadriranje besprijekorno, vibe filma bajkovit, a tu je i lijepa i dobronamjerna poruka ali, ostaje taj “ali”…
Boris Prole
Filmofil, recenzent, redatelj, trasher...
Marko Mihalinec 
Luka Markota 
