Ove, 2026. godine navršava se 25 godina, četvrt stoljeća filmskog punk klasika post-devedesetih “Electric Dragon 80.000 V” (“エレクトリック·ドラゴン 80000V”, “Erekutorikku doragon 80000V”), filma koji nas je upoznao s Tadanobu Asanom kao glazbenikom i glumačkim punkerom/punkerom glumcem, kao i čitavom scenom crno-bijelih pseudo-industrial filmova nastalih oko i nakon legendarnog “Tetsua” (1989.) Shinye Tsukamota. Ali prije svega lansirao je interes za opusom majstora po imenu Sogo Ishii, čije smo dragulje “Burst City” (1989.) i “Labyrinth of Dreams” (1997.) također otkrivali retrogradno. Asano i Ishii zajedno su imali punk bend MACH-1.67, a Asano je osim toga bio članom grupa Peace Pill i Safari.
Asano je u “Električnom zmaju” Dragon Eye Morrison, koji je kao dijete prošao elektrošok terapiju, a kao odrasli lovac na reptile kanalizira struju i bijes kroz proizvodnju jako glasne i bučne gitarističke glazbe. Popravljač televizora Thunderbolt Buddha ima iste moći i izaziva Zmaja na megdan. Ima tu još nešto sitno radnje, ali ona je podređena luđačkom stilu, koji je zajedno s glazbom glavni pogon ovog filmskog noise-rock eksperimenta. On je nakon komercijalnog flopa služio za projekcije tijekom koncertnih nastupa autora soundtracka, grupe MACH-1.67.
Prisjetimo se soundtracka slušajući ga najglasnije:
