Žuti titl – drugačija filmska enciklopedija ili kako je sve počelo
Uvjeren sam da nema točne i ispravne rečenice za započeti recenziju filma, knjige, igrice, koncerta, ali od nekud se mora krenuti pa evo. Imao sam 18 godina kada je prva knjiga “Žuti titl” izašla i koliko god možda cringey ili laskajuće autorima zvučalo, u potpunosti mi je promijenila život. Već sam bio filmofil do srži, ali oni su mi u toj knjizi otkrili masu naslova, redatelja, pa čak i žanrova za koje nisam ni znao da postoje. Cijeli smjer “Grindhouse” i B-filmova iz kojeg su se iznjedrili razni podžanrovi kao što su: Nunsploitation, Bruceploitation, Chicks in chains, Blaxploitation, Nazisploitation, Sexploitation, rape & revenge filmovi, etc… Kratke i zabavne biografije glumaca koji su obilježili brojne generacije odrasle uz VHS, ali i starije. Top liste ne samo najboljih filmova, nego i izlistanja poput: “9 kultnih scena s invalidskim kolicima”, “11 kultnih scena prdenja” i tome slične divote.
No prije nego nastavim, a prvi put pišem recenziju za knjigu evo i jedno malo priznanje – ja ne volim knjige. Smjela izjava zar ne? Ok, da izdefiniram – ježim se moderne “beletristike” i ne čitam takve stvari. Nije da nisam probao, ali kad mi knjiga počne s: “Bila je mračna, kišna i vjetrovita noć u Detroitu” ili “Tog jutra se u New Yorku sunce s posebnom lijepotom probijalo kroz krošnje drveća u Central Parku” it’s just a “no go” from me. Također, Tolkien, Martin, Gaiman, Kay i brojni drugi (svaka knjiga nam mora imati 500 strana kako bismo mogli biti ozbiljni pisci), autori, ne mogu… Nemam disleksiju, ali moj mozak ne može ishendlati te beskrajne nepotrebne i zamorne opise, sporu radnju, nezanimljive dijaloge i fokus ne samo da mi ode kroz prozor nego pobjegne od mene i ne vrati se po mjesec dana u strahu da ne otvorim neku drugu dosadu. Ali opet, svaka čast klasicima, Twaina, Vernea, Wildea, Sabatinija i Poea sam pročitao valjda kompletne radove još prije petog osnovne.
Sada kada sam skinio taj teret sa srca da se vratimo na temu. Žuti titl, drugačija filmska enciklopedija je bila do tada na našoj književnoj sceni nešto neviđeno, pravi fenomen jer dečki nisu ulazili u nekakva uzaludna filozofiranja nego su pisali o onome što ih je zabavljalo, a vjerojatno su se zabavljali i oni pišući je jer knjiga jednostavno ima nekakvu energiju koja čak i sada, dvadeset godina od prvog izdanja te nekako vuče na ponovna prelistavanja ili otkrivanja nekih novih stvari previđenih na prva čitanja. Da, čitanja, jer najpozitivnija stvar je s ovakvim tipom knjige što je nema potrebe čitati od početka do kraja. Možete kreniti iz sredine i nećete fulati ništa, baš kao i enciklopedije bilo koje druge vrste. Naletite na neki zanimljiv naslov u nečijoj filmografiji, pročitate o nekoj sceni, glumcu i imate već dovoljno materijala da poželite pogledati određeni film i baš tu je sva čar. Nema recenzija i beskrajnog analiziranja nego doslovno zbog jedne opisne rečenice dobijete želju sami istraživati dalje o nekom od navedenih filmova. Oni su spomenuli nešto, praktički samo zagrebali i aktivirali znatiželju u čitatelju, gledatelju, filmofilu i doslovno biste se pretvorili u digitalnog Indianu Jonesa (barem ja jesam) i pokušali doći putem interneta do željenog filma. Tako da, potaknut pročitanim u roku godine dana sam već odgledao mase filmova Takashija Miikea, Takeshija Kitana, Godfrey Hoa, kao i naslove poput “Ilsa – She Wolf of S.S.”, “Frankenhooker”, “Trauma”, “Counter Measures”, “Orgy of the Dead”, “Living Dead in Manchester Morgue”, “Boxing Helena” (R.I.P. Julian Sands) te nebrojene druge divote iz Trome i drugih produkcija čiji filmovi nikada nisu ugledali svjetla našeg odavno pokojnog DVD tržišta.
Povratak Žutog titla – ukoričeni filmski zabavnik
Vremenom, kako to obično biva kada je prvi film, pardon knjiga uspješna došao je i nastavak naslovljen “Povratak Žutog titla” (pitam se da li je u trenutku imenovanja knjige “Imperija Žutog titla” bila u igri?) koncipirana poput DVD-a. Uz textove, križaljke su bili dostupni i komentari redatelja (pardon pisaca) ispod svake stranice kao i izbačene scene, a ovaj put je bilo tu i testova općeg znanja, pa čak i rebusa te bojanki. Svoj prostor su dobili još neki kultni filmovi poput “Split Second” s Rutgerom Hauerom, dok recimo “Inferno” s Van Dammeom nitko nikad nije zabavnije prepričao. No da se vratimo na u našem narodu manje poznata imena kao što su Russ Meyer, Jess Franco, Joe D’Amato, Jack Hill, Dyanne Thorne i Lina Romay. Manje poznata s razlogom. Većinom su ti redatelji i glumice glumili u zbilja fakat čudnim, nasilnim erotskim filmovima u kojima stvar nije nužno počivala na ševi nego na zapletima koji su mogli proizaći samo iz prekomjernog šmrkanja kokaina, konzumiranja LSD-ja ili neke druge droge tog vremena. Because WTF? No da je bilo drukčije i zanimljivo = je, jer sjetimo se, “Grindhouse: Planet Terror & Death Proof” Rodrigueza i Tarantina (koji nažalost nije najsjajnije prošao u kinima) koji su vratili interes za takve filmove i pokrenuli lavinu interesa za daljnju produkciju takvih naslova su došli u kina tek dvije godine nakon “Povratka Žutog titla”. Toliko su bili ispred svog vremena, a i ostali su. Mislim, 2010. su napisali knjigu “Kriza” koja je još uvijek ja mislim jedina HR knjiga uz koju dolazi soundtrack! Briljantno!
Žuti titl III – 50 najboljih nikad snimljenih filmova svih vremena
No ove godine, potpuno neočekivano, 20 godina nakon što je izašla prva knjiga, odlučili su zaključiti trilogiju i opet su se postavili pionirski i sada su također prvi autori (u HR, a možda i u svijetu) knjige koja je grafički oblikovana uz pomoć AI arta, a ovaj put se ne radi o postojećim filmovima, nego o filmovima koji nisu nikada niti snimljeni. No ne dajte da Vas to zbuni, nije riječ o filmovima koji su actually trebali biti snimljeni, pa iz raznih razloga nisu, poput Leoneova “Leningrada” ili Verheoevenova “Crusadea” nego o filmovima koje su oni smislili, odredili im glumce, scenariste, redatelje, priče, napravili im plakate. Ma najkraće rečeno, očekivano kreativno i suludo zabavno, a samo neki od naslova koje bih prvi dan išao gledati u kino su naravno: “Bennetova osveta” (nepostojeći pseudo sequel “Komandosa” s Arniejem u kojem se Bennett vraća osvetiti kao kiborg), “Rođena u vatri” (Lijepo je vidjeti da još uvijek ima i netko osim mene tko još vjeruje u Neila Marshalla), “Čvarci” (gle, ja sam isto iz Slavonije i ako bi Kristijan Milić režirao ovo SF ludilo koje mi se čini kao nešto između “Soylent Greena”, “Demolition Mana” i “Battle Royalea” sa začinima toga kamo bi naša politika mogla otići, ovo bi bio najkultniji film u povijesti, no stoga naravno da neće biti snimljen kao ni “Dina” od Jodorowskog), “Leteći pingvini ubojice” (što bi bio film Rogera Cormana koji bi označio njegov povratak u redateljsku stolicu prvi put nakon odličnog “Frankenstein Unbound” s Raulom Juliom i Bridget Fondom, a s obzirom da bi tu glumili i Sybil Danning i Lance Henriksen nesumnjivo bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi to izgledalo da Corman nažalost nije preminuo) i brojni drugi, no neću Vam spojlati daljnje naslove, to je isključivo namijenjeno da se vi zabavite. Neizbježno se još mora istaknuti i da su prve dvije knjige dobile novo vizualno ruho i da su ponovno tiskane od strane novog nakladnika, “Rockmarka” i to na prekrasnom deluxe stripovskom papiru, a za potrebe novog prijeloma među najfascinantnijim podacima su mi da je Marko Mihalinec izgenerirao preko 10 000 AI artova, te da je Velimir cijelu prvu knjigu (možda i drugu) ručno morao prepisati jer originalnih digitalnih fajlova više nije bilo u postojanju. Krepalo sa starim hardovima, mailovima ili kakogod, tako da je trud očevidan, a rezultat nešto što bi svaki filmofil morao imati na svojoj polici. Sada pak ostaje za vidjeti kako će neke nove generacije doživjeti ovu sada konačno “trilogiju” filmskih enciklopedija, almanaha, zabavnika jer nekoć “Žuti titl” je povezao ljude, brojni su se entuzijasti upoznali zahvaljujući tom naslovu, a Velimir i Marko su budno motrili rađanje HR amaterske filmske scene i davali medijski prostor našim nezavisnim filmašima pišući o njihovim filmovima te na staroj web stranici još proširili opseg upoznavavši nas s naslovima za koje su znali samo oni, stoga – držimo fige i četvrtoj knjizi!!!
