Najnovija adaptacija poznate Schnitzlerove novele, koja je svojevremeno poslužila kao predložak za Kubrickov kultni film “Eyes Wide Shut” (1999.), u režiji koja cilja na futuristički chic, nažalost ostaje samo vježba iz stila. Dok vizualna komponenta filma uspijeva dočarati atmosferu otuđenosti i visokotehnološke dekadencije, sam narativni kostur pati od kroničnog nedostatka napetosti. Redateljski pristup se previše oslanja na neonsko osvjetljenje i sterilne interijere, pokušavajući njima zamijeniti duboku psihološku nelagodu koja je ključna za ovo djelo. Rezultat je film koji je iz Beča s početka XX. stoljeća preseljen u moderni Berlin, izgleda kao produženi modni editorijal, a ne kao poniranje u mračne kutke ljudske psihe.
Najveći uteg filma, koji ga sprječava da postane išta više od prolaznog streaming naslova, jest razočaravajuće osrednja, a povremeno i izrazito loša gluma glavnog dvojca. Glumac u ulozi Fridolina (ovdje moderniziranog u tehnološkog mogula) donosi drvenu i neuvjerljivu interpretaciju; u trenucima koji bi trebali zračiti egzistencijalnim strahom ili erotskom napetošću, on djeluje tek blago zbunjeno ili, u gorem slučaju, potpuno nezainteresirano. Njegova partnerica pati od suprotnog problema – njezina je gluma često pretjerano teatralna i neusklađena s minimalističkim tonom ostatka filma, što njihovu međusobnu kemiju čini praktički nepostojećom. Sporedni likovi, članovi tajanstvenog elitističkog društva, više nalikuju karikaturama iz niskobudžetnih trilera nego istinskoj prijetnji.
U konačnici, “Traumnovelle” (2025.) je propuštena prilika. Film koji je trideset godina nakon Kubricka trebao obogatiti, ili barem ponuditi drugačiji/kontroverzniji pogled na stvarnost iza kulisa i istražiti granice snova i jave u digitalnom dobu, izgubio se u vlastitoj pretencioznosti. Scenarij, koji obiluje klišejiziranim dijalozima, ne pomaže glumačkoj ekipi koja ionako ne uspijeva iznijeti težinu svojih uloga. Iako će ljubitelji vrhunske fotografije i scenografije pronaći ponešto za sebe, oni koji traže emocionalnu dubinu i uvjerljive performanse ostat će razočarani. Ovo je film koji se brzo gleda, ali još brže zaboravlja, ostavljajući gledatelja s osjećajem da je prisustvovao maskenbalu na kojem su maske zanimljivije od ljudi koji ih nose.
Autor: Marko Mihalinec
Pod utjecajem kave, ironije i mitologije!
