“Sai” (2025) – vrhunska japanska jeza s Netflixa

災
災

Malo je serija koje se na Netflixu prodaju sa znakom – kanji 災 ponosno stoji u katalogu, vidljiviji od latinične transkripcije “Sai”, što bi u prijevodu značilo nešto kao “katastrofa”. Riječ koja obilježava sudbine likova serije – i dijametralno je suprotna od njezine kvalitete .

Mini-seriju od šest povezanih epizoda potpisuju Yutaro Seki i Kentaro Hirase iz redateljskog kolektiva Gogatsu, posvećenog psihološkim trilerima i mračnim temama. “Sai” su prvo lani prikazali na popularnom japanskom satelitskom kanalu WOWOW, ne bi li seriju nedavno prodali Netflixu, koji ju je uvrstio u ponudu bez previše pompe.

Ali ljubitelji kultnih japanskih klasika odmah su se potrudili stvoriti hype na Webu – s razlogom, jer ovih šest epizoda pravih je malih šest igranih filmova, u stilu old school japanskog trilera kakve smo gutali prije 25, 30 godina. Uz savršenu dozu atmosferu i jeze, tek lagano posoljenu s elementima horora, “Sai” je poput serijala filmova Kiyoshija Kurosawe iz njegove zlatne stare triler-faze; serijal začudnih priča, jezovitog ambijenta, napete strukture i genijalnih izvedbi pamtljivih faca i njuški. U ovom su slučaju to Teruyuki Kagawa, glavni lik, kameleon koji se pojavljuje u životima ljudi prije nego oni skrenu kvragu, ali i Anne Nakamura i Pistol Takehara u ulogama detektiva koji pokušavaju povezati naizgled nepovezane tragedije. Kagawina mikro gluma dobar je dio creepynessa, a pomažu slika, zvuk, glazba…, koji dramu o ne pretjerano sretnim životima prosječnih Japanaca guraju do granica žanra.

Šest osoba, šest epizoda, šest neshvatljivih tragedija i jedna glavna poveznica svega: kvaliteta. Ako volite stare japanske trilere, ovo je za vas, a ako volite nove japanske trilere, ovo je za vas. Rekli bi: win-win.

Vezani članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)