Pure Luck (1991)

Komedija je žanr koji je hollywood ubio. Kako, zašto? Svi su postali previše “touchy-feely”… Politička korektnost, “mee too”, rasizam, psovanje, afroamerikanci, azijati, “woke” su samo neki od razloga, a možda i to što neki današnji komičari i redatelji jednostavno nisu smiješni (Will Ferrell, Jack Black, Bill Hader, Kevin Hart) maltene kompletna SNL postava koja tu i tamo dobije ulogu u kakvoj komedijici ili sitcomu. Redatelji također, nitko danas ne zna postaviti i izrežirati “gag” kako spada. Zadnja baš sjajno režirana komedija koju pamtim, a da svaka scenaristička dosjetka dobije na duhovitosti izvedbom kamere i montažom je bio “Detroit Rock City”. Taj film je sjajan i rijedak primjer odlične suradnje glumaca s redateljem. I od tog filma do prvog Seth MacFaralaneovog “Teda” ne pamtim nijedan film koji mi je bio približno duhovit (ako izuzmemo Jim Carreyjeve hitove 90-ih naravno) do danas,a od prvog Teda je prošlo dugih dvanaest godina, no zato kada hoću pogledati nešto actually funny što ne počiva na toilet humoru koji je grozan (netko gledao “Vacation” remake? – OMG, was it the new low or what?) ili gledam stand-up koji se još drži ili prekopavam po imdb-ju filmografije glumaca koje volim.

Danny Glover je jedan od njih. Za mene je on jedna od najvećih faca koja je ikada hodala hollywoodom (kao i svi ljudi koji su radili na franšizi “Smrtonosno oružje”), i samo ću reći da ne kužim kako je dovraga završio u nekim trashy filmovima u kojima glumi zadnjih godina. Hollywoodski producenti bi se trebali stidjeti zbog toga. Ok, sad kad sam skinuo i taj kamen sa srca, idemo dalje…

Da budem iskren, do nedavno čak nisam ni čuo za ovaj film iz nekog razloga, ali također i ne sjećam se da je ikad bio prikazivan na televiziji… Ili možda, kako nisam baš volio volio Martina Shorta u klinačkoj dobi iz nekog razloga, moguće je da sam ga kao dijete ignorirao. U svakom slučaju, to je možda nešto čega bi se čak i trebao sramiti.

Jer ovo je vrhunska komedija. Komedija s velikim “K”. Tu se isfurava po deset šala po minuti u nekoliko prilika. Na nekima od njih sam skoro umro od smijeha. Mislim, Short je stvarno sjajan ovdje. Ne znam kako to objasniti, ali znate li onu seriju koju je Stan Lee kreirao “Lucky Man” o tipu koji može kontrolirati faktor sreće? Pa, Short je nekako njegov arch-enemy jer je pardon my french, magnet za sranja. On je najnesretniji i najtrapaviji čovjek na svijetu. U Mexicu će jednom prilikom se skoro utopiti u živom pijesku. Znači – u Mexicu ne postoji živi pijesak. Fact! Uopće… Iliti ako je vjerovati filmu, nije da sam istraživao geografsko područje zbog recenzije, not that meticulous…

Ako izađe u šetnju, vrlo je vjerojatno da će umrijeti i pasti u rupu koju su iskopali neki radnici, a ako krene na let, ubosti će ga pčela i nabubriti do te mjere da će izgledati kao kao Eddie Murphyjev Buddy Love u “Luckastom profesoru” dok naš Danny Glover koji mu je pratnja iz određenih razloga mora naučiti preživjeti s tim magnetom za lošu sreću, a blago rečeno je da toliki amount bad lucka može biti i zarazan. No spoilers, don’t worry… Sve što trebate znati je da su njih dvojica sjajni i glumačka kemija im je za pamćenje, a završna scena mora biti jedna od najsmješnijih završnica u povijesti komedije.

odabrao: Boris Prole

Filmofil, recenzent, redatelj, trasher...