“Opasne životinje” – ljetni hit koji je spojio morske pse sa serijskim ubojicom

Film “Opasne životinje” se pojavio na platnima kinodvorana kao nekakav neizbježni fenomen. S budžetom od dva milijuna dolara – iznosom koji se u današnjoj ekonomiji čini kao kikiriki – ostvario je zaradu od gotovo šest milijuna, a tek je počeo streaming žetvu na platformi Shudder.

Ova diskrepancija, taj nagli, nerazumni uspjeh govori više o neobjašnjivoj mehanici današnjeg svijeta nego o samom sadržaju filma. Gledatelj je namamljen zaraznom kombinacijom sharksploatacije i serijskog ubojice koja je školski spojena u filmu od kojeg je nemoguće nešto očekivati jer smo u hororima jednostavno sve već vidjeli, ali izvrsno uklopljen soundtrack u jednostavnu naraciju uz horor klišeje s twistom i iznenađujuće dobrim ritmom, kamerom i režijom naprosto mora polučiti uspjeh. Gledali smo puno horora preživljavanja, još više trilera o serijskom ubojici, a gutali smo i te kako previše svih mogućih filmskih egzibicija s morskim psima, ali ovaj jednostavan film sve to spaja u gledljivu i dovoljno interesantnu cijelinu, idealnu za ljetne mjesece pa i ne čudi skoro trostruko veća zarada na kino-blagajnama od uloženih dva milijuna.

Centralna figura, Zephyr, koju glumi Hassie Harrison, biva iznenada istrgnuta iz svoje eskapističke surferske svakodnevnice. Bez jasnog objašnjenja i upoznavanja lika, osim da je život nije mazio i bez formalnog optuživanja, a bez mogućnosti žalbe nađe se zatočena na turističkom brodu kapetana Tuckera, turističkog poduzetnika koji nudi adrenalinsko ronjenje s morskim psima, a utjelovljuje ga izvrsni Jai Courtney koji konstantno evocira “Bronsona” Toma Hardyja. Tucker nije samo poremećeni ubojica sklon snuff VHS kolekcionarstvu; on je utjelovljenje nekog nejasnog, ali nezaustavljivog novog poretka, aberacija kolektivnog individualizma i vjere u vlastitu slobodu što je samo još jedan sloj proizvoljnosti u cijelom ovom užasu. Australski ocean oko broda ne predstavlja spa lječilište za stresni suvremeni život već prostor dodatnog zatvaranja, beskrajnu prazninu koja odražava beznađe situacije. Zephyrini pokušaji oslobađanja, a ima ih, maštovitih, kreativnih i vrlo nasilnih, čine se uzaludnima dok se susreće s psihopatološkom logikom otmičara i jednako indiferentnom, ali nemilosrdnom prirodom.

Likovi djeluju kao da su i oni sami zarobljeni unutar nekog većeg, nevidljivog mehanizma. Jai Courtney ne prikazuje klasičnog zločinca već figuru koja izvršava neku višu, neshvatljivu svrhu, morbidni fetiš kao izgovor za osobni sterilitet i zbog toga ubojstvima pristupa gotovo duhovno, hladno i neumoljivo kao kakav službenik zadužen za provođenje besmislenih administrativnih pravila. Njegova izvedba sugerira duboku, neizrecivu prazninu koja je još uznemirujućija od otvorenog ludila. Hassie Harrison kao Zephyr se neprestano bori s nečim što nadilazi njezino shvaćanje, a pokušaji opstanka su bolni i iscrpljujući, a njezina nemoć zapravo univerzalna.

Sean Byrne je australski filmaš, poznat po režiranju horor filmova s jakim elementima psihološke napetosti i brutalnog nasilja. Stekao je reputaciju filmovima “The Loved Ones” (2009.) i “The Devil’s Candy” (2015.). S filmom “Opasne životnije” te ostavlja s nelagodnim osjećajem života u novonormalnosti 21. stoljeća u kojem se ovakva situacija može dogoditi bilo kome, bilo kada, bez razloga i bez ikakve mogućnosti da se protiv toga doista bori.