Ron Howard nas u svom novom filmu “Eden” katapultira u burne dvadesete i tridesete godine prošlog stoljeća, ravno u zapanjujući, ali i smrtonosni arhipelag Galapagosa, oživljavajući istinitu, bizarnu i mračnu priču poznatu kao Afera Galapagos ili Misterij Floreane.

"Eden" (2024.)
Priča počinje kada se njemački doktor i samoproglašeni filozof Friedrich Ritter i njegova partnerica Dora Strauch, siti dekadencije civilizacije, odlučuju na radikalan eskapizam, tražeći čišću egzistenciju na izoliranom otoku Floreana. Njihovu savršenu samoću naglo prekidaju dolasci drugih avanturista privučenih Ritterovim pismima novinskim kućama koje su ih zdušno objavljivale u pretjerano idealiziranim feljtonima ne bi li barem malo čitateljstvu olakšali ekonomski kolaps i spori oporavak od ratnih stradanja. Došljaci uključuju pragmatičnu obitelj Wittmer i ekscentričnu barunicu Eloise Bosquet de Wagner Wehrhorn u pratnji dvojice ljubavnika i ekvadorskog sluge. Invazija na navodni raj brzo dovodi do eksplozije tenzija, sukoba, nestanaka pa čak i glasina o ubojstvima dok se ideali utopije utapljaju u surovoj realnosti ljudske prirode.

Estetika filma je apsolutno očaravajuća; Mathias Herndl nas uvlači u “predivno zadivljujuće snimke krajolika i divljine Floreane” koje film čine vizualno impresivnim, iako su mnoge snimke snimljene u Australiji, uz nekoliko autentičnih kadrova sa samog Galapagosa. Redateljski potpis je prepoznatljivo solidan i tehnički dotjeran, pretvarajući ovu povijesnu dramu u crnu komediju koja genijalno secira ironiju izolacije jer pravi pakao nije divlja priroda već su to ljudi oko nas. Kroz napetu naraciju, film se vješto poigrava s temama ljudske prirode i korupcije kada moć dođe nadohvat ruke te otkriva zastrašujuće sličnosti među likovima, bez obzira na njihove početne motivacije.

Glumački ansambl je apsolutno spektakularan, doslovno zvjezdana postava koja nosi film na svojim leđima. Jude Law kao doktor Friedrich Ritter briljira u prikazu čovjeka čiji se uzvišeni ideali raspadaju pod teretom otočne stvarnosti, dok Vanessa Kirby u ulozi Dore Strauch uprizoruje snažnu ženu koja vodi dvostruku bitku – jednu s razočaranjem nerealiziranog majčinstva, a drugu s posljedicama multiple skleroze. Daniel Brühl tumači idealističnog ratnog pješadijskog veterana Heinza Wittmera, a Sydney Sweeney glumi njegovu suprugu Margret i donosi mladenačku energiju i optimizam s nezaboravnom scenom poroda u špilji okruženoj divljim psima. Ana de Armas kao Barunica je podjednako magnetična koliko i iritantna, donoseći boemsku građanštinu i teatralnost koja je, vjerovali ili ne, navodno čak i ublažena u odnosu na stvarnu personu.

“Eden” je ultimativna filmska studija o eskapizmu – san o bijegu od svega samo da bi se otkrilo da ono od čega bježimo cijelo vrijeme putuje s nama. U toj surovoj izolaciji, daleko od civilizacije, maske padaju, a idealizam se sudara s nagonskim, pokazujući kako se u potrazi za rajem često probudi sve ono najgore u nama. Takva spoznaja nam je servirana uz gotovo neprimjetnu, ali moćnu glazbenu pozadinu velikog Hansa Zimmera.