U pretrpanom postapokaliptičnom žanru, gdje se čini da je svaka priča već ispričana, “The Domestics” iz 2018. godine stoji kao nepravedno zanemaren i potcijenjen dragulj. Film redatelja Mikea P. Nelsona uvlači nas u brutalnu viziju Amerike koja je nakon kemijskog napada vlastite vlade postala Divlji zapad podijeljen na teritorije sadističkih bandi. Sve to dvije godine prije stvarnih događaja 2020. kojima je zapravo i službeno započelo 21. stoljeće!
"The Domestics" (2018.) - kostimi, auti, dekori su baš divota, prava Amerikana!
Radnja prati bračni par na rubu razvoda, Ninu (Kate Bosworth) i Marka (Tyler Hoechlin), na njihovom opasnom putovanju do sigurne luke u Milwaukeeju. Iako narativ ne izmišlja toplu vodu i bez lažne skromnosti posuđuje elemente od klasika žanra, ono što mu daje baš dobar šmek je sirova energija, beskompromisna akcija i gotovo neprestana tenzija koja te drži prikovanim za ekran, baš kako u ovom žanru stvari jedino i mogu funkcionirati. Nije riječ o remek-djelu koje će promijeniti žanr, ali je izuzetno dinamičan i efektan film ceste koji nudi brutalnu i vjerno dočaranu zabavu.
Ono gdje “The Domestics” istinski blista jest u svojoj produkciji koja, unatoč očito skromnijem budžetu, uspijeva isporučiti vrhunski dojam. Nelson je stvorio vizualno uvjerljiv i prljav svijet, s maštovito dizajniranim bandama od kojih svaka ima svoj zastrašujući identitet, što podsjeća na kultni film “Ratnici podzemlja”. Akcijske scene su brutalne, dobro koreografirane i oslanjaju se na praktične efekte, što im daje baš dobru dozu intenziteta i realnosti. Glumačka postava je iznenađujuće snažna; karizmatični Tyler Hoechlin i Kate Bosworth uvjerljivo nose film s mikro doziranjem susramlja i patetike, prikazujući slojevit odnos koji se pod pritiskom borbe za goli život mora ponovno izgraditi. Njihovoj izvedbi treba pridodati i pamtljive sporedne uloge pamtljivih njuški Lancea Reddicka i Sonoya Mizunoa koji obogaćuju ovaj opasni svijet.
Naravno, ostaje žal za neiskorištenim potencijalom, jer se film boji dublje zaroniti u političke ili društvene komentare koje sama premisa nudi i radije odabire puritansku zabavu bez soc-konteksta. Poneki narativni odabiri mogu djelovati predvidljivo onima koji su veterani žanra, no ipak, te mane ne umanjuju činjenicu da je “The Domestics” jedan od najnezasluženije preskočenih filmova u posljednjih deset godina. U moru visokobudžetnih promašaja, ovaj film predstavlja pravo osvježenje i dokaz da se strašću i vještinom može stvoriti napeto i pamtljivo djelo. Svaka iskrena preporuka ljubiteljima postapokalipse i filmova preživljavanja koji traže beskompromisnu i adrenalinsku vožnju.
Autor: Marko Mihalinec
Pod utjecajem kave, ironije i mitologije!
Velimir Grgić 
