Filmska franšiza “Emmanuelle”, utemeljena na istoimenom romanu francuske spisateljice tajlandskih korijena Emmanuelle Arsan, predstavlja prekretnicu u svijetu erotske kinematografije i neizbrisiv trag u popularnoj kulturi. Pojavivši se u vrijeme seksualne revolucije, prvi film iz 1974. godine redefinirao je granice prikazivanja erotike na velikom platnu, nudeći publici estetski profinjen, ali i provokativan sadržaj koji je otvoreno istraživao žensku seksualnost i slobodu. Značaj franšize leži u njenoj sposobnosti da erotski film izvuče iz domene eksploatacijskog i približi ga mainstreamu, čime je pokrenula globalne debate o cenzuri, moralu i umjetničkoj slobodi.
Komercijalni uspjeh, posebice prvog filma, bio je fenomenalan, pretvarajući ga u jedan od najuspješnijih francuskih filmova svih vremena i lansirajući nizozemsku glumicu Sylviju Kristel u status međunarodne ikone i seks simbola. “Emmanuelle” je postala kulturni fenomen koji je utjecao na modu, glazbu i percepciju ženske emancipacije, ostavljajući dubok i trajan trag u filmskoj povijesti.
Kronologija
“Emmanuelle” (1974.)
r. Just Jaeckin, g. Sylvia Kristel, Alain Cuny, Marika Green, Daniel Sarky.
Radnja prati mladu Francuskinju Emmanuelle koja dolazi u Bangkok kako bi se pridružila svom suprugu diplomatu. Tamo, u okruženju liberalnih zapadnjaka, ona kreće na putovanje seksualnog buđenja, istražujući vlastite želje i upuštajući se u niz erotskih avantura s oba spola.
“Emmanuelle 2” (1975.)
r. Francis Giacobetti, g. Sylvia Kristel, Umberto Orsini, Frédéric Lagache.
Nastavljajući svoje erotske pustolovine, Emmanuelle putuje u Hong Kong kako bi se ponovno susrela sa suprugom. Kroz nova poznanstva i iskustva, uključujući i legendarnu scenu masaže, ona produbljuje svoje razumijevanje užitka i slobode u ljubavi.
“Goodbye Emmanuelle” (1977.)
r. François Leterrier, g. Sylvia Kristel, Umberto Orsini, Jean-Pierre Bouvier.
Emmanuelle i njen suprug Jean preselili su se na Sejšele gdje nastavljaju sa svojim otvorenim stilom života. Međutim, kada se Emmanuelle upusti u ozbiljniju vezu s filmskim redateljem, njen suprug pokazuje znakove ljubomore, što dovodi do preispitivanja njihovog odnosa.
“Emmanuelle 4” (1984.)
r. Francis Leroi, Iris Letans, g. Sylvia Kristel, Mia Nygren, Patrick Bauchau.
Umorna od svog dotadašnjeg života, Emmanuelle (koju na početku glumi Kristel) odlučuje se na drastičan korak – plastičnom operacijom u potpunosti mijenja svoj izgled. Pod novim identitetom (sada je glumi Mia Nygren), kao mlada i nevina djevojka, odlazi u Brazil u potrazi za novim erotskim iskustvima.
“Emmanuelle 5” (1987.)
r. Walerian Borowczyk, g. Monique Gabrielle, Crofton Hardester, Dana Burns Westburg.
Emmanuelle (sada je tumači američka glumica Monique Gabrielle) je redateljica erotskih art filmova koja na festivalu u Cannesu privlači pažnju bogatog princa. Nakon što je on pokuša zadržati u svom haremu, Emmanuelle bježi i upušta se u strastvenu vezu s industrijalcem koji joj pomaže u bijegu.
“Emmanuelle 6” (1988.)
r. Bruno Zincone, Jean Rollin, g. Natalie Uher, Jean-René Gossart, Thomas Obermuller.
U ovom nastavku, Emmanuelle (koju glumi austrijski fotomodel Natalie Uher) i nekoliko manekenki bivaju otete tijekom modne revije na brodu. Radnja prati njihove napore da pobjegnu od otmičara, dok Emmanuelle koristi svoje zavodničke vještine kako bi preživjela i oslobodila se.
“Emmanuelle au 7ème ciel” (Emmanuelle na sedmom nebu) (1993.)
r. Francis Leroi, g. Sylvia Kristel, Annie Bellac, Caroline Laurence.
Sylvia Kristel se vraća u franšizu, ali ovaj put kao starija Emmanuelle kao voditeljice klinike koja koristi tehnologiju virtualne stvarnosti u pomoći klijentima u prevladavanju seksualnih trauma i postizanju ekstaze i orgazma. Film se bavi sjećanjima na njenu mladost i pomaže staroj prijateljici da se oslobodi svojih inhibicija.
Crna Emanuelle
Laura Gemser, indonezijsko-nizozemska glumica, postala je ikona europske erotske kinematografije 70-ih i 80-ih godina, prvenstveno zahvaljujući svojoj ulozi u filmskom serijalu “Crna Emanuelle”. Iskoristivši golemi uspjeh francuskog filma “Emmanuelle” (1974.) sa Sylvijom Kristel, talijanski producenti stvorili su vlastiti konkurentski serijal, promijenivši ime u “Emanuelle” kako bi izbjegli probleme s autorskim pravima. Ova nova franšiza lansirala je Gemser u status međunarodne zvijezde i zacementirala je kao ikonu eksploatacijskog žanra.
Serijal “Crna Emanuelle” istaknuo se svojim narativom koji je pratio erotske avanture Mae Jordan, hedonističke i neovisne fotoreporterke profesionalno poznate kao “Emanuelle”, diljem svijeta. Filmovi su spajali estetiku egzotičnih putopisa s odvažnim i često kontroverznim erotskim sadržajem koji je pomicao granice mainstreama.
Serijal “Crna Emanuelle”
Ovdje je kronološki poredak ključnih filmova iz serijala “Crna Emanuelle” s Laurom Gemser u glavnoj ulozi, kao i drugih značajnih filmova koji su se često reklamirali pod istim imenom.
“Crna Emanuelle” (Emanuelle nera) (1975.)
r. Bitto Albertini, g. Laura Gemser, Karin Schubert, Angelo Infanti.
U svom debiju kao lik, fotoreporterka Mae “Emanuelle” Jordan putuje u Nairobi, Keniju, na zadatak. Tamo se upušta u niz seksualnih istraživanja s bogatim diplomatskim parom, preispitujući vlastiti identitet i želje u pozadini zapanjujućih afričkih pejzaža.
“Emanuelle u Bangkoku” (Emanuelle nera – Orient Reportage) (1976.)
r. Joe D’Amato, g. Laura Gemser, Gabriele Tinti, Elly Galleani.
Smatran prvim službenim nastavkom, ovaj film vodi Emanuelle u Bangkok gdje nastavlja sa svojim novinarskim i seksualnim pustolovinama. Pod redateljskom palicom zloglasnog Joea D’Amata, serijal se počinje kretati prema eksplicitnijem i transgresivnijem sadržaju, što će definirati njegove kasnije filmove.
“Žena crna kobra” (Eva nera) (1976.)
r. Joe D’Amato, g. Laura Gemser, Jack Palance, Gabriele Tinti.
Iako nije službeni “Emanuelle” film, često se reklamirao kao takav kako bi se iskoristila popularnost Laure Gemser. Gemser glumi Evu, plesačicu sa zmijama u Hong Kongu, koja se uplete u odnos s bogatim i opsesivnim plejbojem (Palance) čija fascinacija zmijama dovodi do smrtonosnih posljedica.
“Emanuelle u Americi” (1977.)
r. Joe D’Amato, g. Laura Gemser, Gabriele Tinti, Roger Browne.
Emanuelle putuje u Ameriku kao tajna novinarka kako bi razotkrila zavjeru na visokoj razini koja uključuje političare i lanac trgovine ljudima. Ovaj nastavak je ozloglašen po svojim kontroverznim i eksplicitnim scenama, uključujući i scenu sa životinjom, što je zacementiralo reputaciju serijala po šokantnom sadržaju.
“Emanuelle oko svijeta” (Emanuelle – Perché violenza alle donne?) (1977.)
r. Joe D’Amato, g. Laura Gemser, Ivan Rassimov, George Eastman.
Nastavljajući svoj tajni rad, Emanuelle istražuje otmicu mlade žene od strane moćnog indijskog gurua. Njezino putovanje vodi je diljem svijeta, gdje otkriva tajno društvo koje se bavi seksualnim ropstvom i izopačenim ritualima.
“Sestra Emanuelle” (Suor Emanuelle) (1977.)
r. Giuseppe Vari, g. Laura Gemser, Mónica Zanchi, Gabriele Tinti.
U odstupanju od svoje uobičajene uloge, Gemser glumi časnu sestru koja, nakon traumatičnog iskustva, biva zatvorena u samostan gdje počinje doživljavati erotske i uznemirujuće vizije. Film spaja podžanr ‘nunsploitationa’ (eksploatacijski filmovi o časnim sestrama) s erotskim temama povezanim s njezinim slavnim likom.
“Emanuelle i posljednji kanibali” (Emanuelle e gli ultimi cannibali) (1977.)
r. Joe D’Amato, g. Laura Gemser, Gabriele Tinti, Susan Scott.
Emanuelle se kao tajna agentica ubacuje u psihijatrijsku bolnicu i prati misterioznu ženu do amazonske džungle. Tamo otkriva pleme kanibala i nalazi se u borbi za preživljavanje, u filmu koji spaja erotski žanr s tada popularnim talijanskim kanibalskim filmovima.
“Emanuelle i trgovina bijelim robljem” (La via della prostituzione) (1978.)
r. Joe D’Amato, g. Laura Gemser, Gabriele Tinti, Venantino Venantini.
U posljednjoj suradnji s redateljem Joeom D’Amatom, Emanuelle istražuje lanac trgovine bijelim robljem. Glumeći prostitutku, infiltrira se u organizaciju kako bi razotkrila kriminalce, što je dovodi do niza novih opasnih i seksualno nabijenih susreta.
“Nasilje u ženskom zatvoru” (Violenza in un carcere femminile) (1982.)
r. Bruno Mattei, g. Laura Gemser, Gabriele Tinti, Lorraine De Selle.
Nakon četverogodišnje pauze, Mattei se vraća Emanuelle, ovaj put s političkim komentarom brutalstava i zlostavljanja u (ženskim) zatvovrima. Sadizam, seksploatacija i nasilje postaju simboli “women in prison” podžanra eksploatacijske kinematografije.
“Emanuelle Escapes from Hell” (Emanuelle fuga dall’inferno) (1983)
r. Bruno Mattei, g. Laura Gemser, Gabriele Tinti, Carlo De Mejo.
Direktan nastavak s još više zatvorenica, još više zatvorskih čuvara i još više nasilja.
Budućnost franšize
Ostavština “Emmanuelle” franšize je višeslojna. Ona je prvenstveno popularizirala žanr softcore erotike, čineći ga prihvatljivijim za široku publiku i otvarajući vrata za kompleksnije prikaze seksualnosti u kinematografiji. Utjecaj je vidljiv i izvan filmskog platna; prepoznatljiva pletena fotelja postala je ikonični simbol filma, a glazbena tema Pierrea Bacheleta postigla je svjetsku slavu. Lik Emmanuelle postao je arhetip seksualno oslobođene žene koja bez srama istražuje svoje fantazije, što je imalo odjeka u feminističkim raspravama tog doba.
Tijekom godina, franšiza se širila kroz brojne neslužbene nastavke, spin-offove, televizijske filmove i serije, uključujući i znanstveno-fantastičnu verziju “Emmanuelle u svemiru” iz devedesetih. Iako kvaliteta tih produkcija varira, one svjedoče o dugotrajnoj privlačnosti i prepoznatljivosti imena “Emmanuelle”.
Budućnost franšize nedavno je dobila novo poglavlje. Godine 2024. objavljen je reboot filma “Emmanuelle” u režiji francuske redateljice Audrey Diwan, s glumicom Noémie Merlant u glavnoj ulozi. Ovaj novi pristup ima za cilj modernizirati priču za suvremenu publiku, istražujući teme pristanka, moći i ženskog pogleda u 21. stoljeću. Time se potvrđuje da priča o Emmanuelle i njenom putovanju samootkrivanja i dalje posjeduje relevantnost i moć da intrigira i provocira nove generacije gledatelja.
Više o eksploatacijskoj kinematografiji smo pisali u knjizi “Žuti titl II” – naruči knjigu preko Rockmarka
Autor: Marko Mihalinec
Pod utjecajem kave, ironije i mitologije!
