Autentična, meksička verzija priče o uhićenju Joaquina “El Chapa” Guzmana, jednog od kraljeva meksičkih narko kartela. “Facing El Chapo” se bavi doslovno presudnim trenucima same akcije hvatanja i zadržavanja negativca – doduše, teško je to nazvati akcijom, s obzirom da je riječ o potpunoj slučajnosti. Alfonso Herrera i Noe Hernández su policajci koji su posve slučajno, zaustavivši ukradeni automobi tijekom redovne provjere, skužili koga imaju u rukama.
I onda kreće – kaos! I upravo je taj kaos, koji nije eksplozivan u svojoj kinetici, koliko sublimiran u grašcima znoja od konstantne napetosti i obrata, ono što čini ovaj film: dokudramast pogled u trenutak, iskušenja i strahove kroz koje prolaze dva obična policajca dok u rukama drže jednog od najtraženijih ljudi na svijetu, pokušavajući odlučiti: što sad?
A iskušenja su posvuda, od nuđenja mita do otvorenih prijetnji njihovim i životima najmilijih – pri čemu se opasni El Chapo pretvara čas u čudovište, a čas u sjebanog jadnog starca kojem bi jedan šamar mogao prepoloviti lubanju. Ovisi osjeti li krv ili manipulira za milost.
I taj je teatar, glumački poligon za psihološke igre, zajedno s atmosferom neprekidne tenzije, ono što “Facing El Chapo”, redatelja Chava Cartasa, čini dobrim.
S druge strane je i brdo filmskih problema, dosta jeftini stil, B-kamera, clunky montaža u nekim trenucima… No gluma, atmosfera i istinita priča na kraju ipak odvoze tih 90 minuta u pozitivnijem smjeru.
