Kako je “Cannibal Holocaust” stjecao, makar i kroz globalnu ozloglašenost, svoj kultni status i bizarno polu-poštovanje, tako je sve manje bio komad eksploatacijske filmske scene pa shodno tome dobivao i svoje eksploatacijske verzije.
“Paradiso Inferno”, poznat još i kao “Green Inferno”, po filmu u filmu “Cannibal Holocaust” (ne miješati s istoimenim filmom Elija Rotha iz 2013.), upravo je jedan od njih, možda najpoznatija eksplo-varijanta, igrani uradak Antonija Climatija, prekaljenog mondo majstora, snimatelja ozloglašenog šokumentarca “Africa: Blood and Guts” (1966) i redatelja mondo klasika “Savage Man Savage Beast” (1975).
Ovog puta, misija izgubljenih zapadnjaka u džungli započinje potragom za nestalim profesorom, a završava kao i uvijek – komadima ljudetine u ustima divljih plemena.
