“O Vigilante” (1992.) redatelja Ozualda Ribeira Candeiasa kasni je, ali izrazito upečatljiv primjer brazilskog marginalnog filma, pravca koji je djelovao izvan kulturne i ekonomske matrice komercijalne brazilske kinematografije krajem XX. stoljeća. Candeias, poznat po interesu za rubovima društva, ovdje prikazuje priču osvetnika koji samovoljno kroji pravdu u nasilnom, zaboravljenom predgrađu São Paula. Film je brutalan i minimalistički prljav — sniman u dokumentarističkom stilu koji ne traži estetiku nego istinu. Kamera je nervozna, montaža oštra, a dijalozi škrti kao i život koji prikazuje. Glavni lik nije heroj, nego ranjeni čovjek koji luta između bijesa i gubitka, a Candeias ga koristi da ogoli društveni poredak koji je potpuno zakazao.

"O Vigilante" (1992.)
Značaj filma leži u njegovoj sirovoj iskrenosti i nepokolebljivoj etici prikazivanja brazilske stvarnosti — bez filtera i ideoloških ukrasa. “O Vigilante” je svojevrsni epitaf brazilskom Cinema Marginal, ali i testament Candeiasove autorske tvrdoglavosti i humanizma. On ne idealizira marginalce, ali ih vidi kao posljednje nositelje ljudskosti u sustavu koji sve guta. Film je bitan jer odbija pripadati bilo kojem trendu, ostaje ukopan u vlastitu viziju i time postaje važan dokument vremena – ne u povijesnom, već u emocionalnom i političkom smislu. U doba kada se brazilski film okreće profesionalizaciji i tržištu, “O Vigilante” podsjeća na ono što je film sposoban učiniti kad se oslobodi svih okova.