“Metal Skin,” australski zaboravljeni filmski dragulj iz 1994. godine u režiji Geoffreya Wrighta, nije lagan i pitak filmić za prosječne gledatelje. To je mračna, atmosferična i često brutalna studija likova koji žive na periferiji društva ranih devedesetih u australskoj pustinji. Film se ističe svojom vizualnom sirovošću i beskompromisnim prikazom nasilja, izolacije i beznađa, a dojam dodatno pojačava rip verzija s VHS kazete.
Radnja prati Psiho Joea, nafriziranog klinca ogorčenog životom, čiji se identitet veže uz kulturu nasilja i ekstremnog ponašanja, a proizvod je društva i okoline u kojoj odrasta okružen hrđavim metalom i suncem sprženom pustopoljinom. Pustinja djeluje kao moćna metafora za emocionalnu prazninu likova, a kamera često ostaje fiksirana na detalje – od polupotrganih motocikala i automobila do izmučenih lica utopljenih u dekadenciju i beznađe. “Metal Skin” krasi spori tempo, eksplicitno nasilje i sumorna atmosfera, a mračna vizija zapravo je promišljena i snažna studija izgubljenih duša.
Film s pravom nosi status kulta, a najavljena je i restauracija filma u visokoj rezoluciji za kraj ove godine.