Povijesna točnost protiv Hollywoodskog spektakla
Nakon golemog uspjeha “Oppenheimera” i Oscara za najbolji film, Christopher Nolan je spremio svoj najskuplji i najambiciozniji uradak do sada — epsku fantaziju “Odiseja”, temeljenu na Homerovom epu iz 8. stoljeća prije Krista. S budžetom od 250 milijuna dolara i zvjezdanom postavom (Matt Damon kao Odisej, Zendaya kao Atena, Anne Hathaway kao Penelopa), film je već unaprijed proglašen remek-djelom. No, dva mjeseca prije svjetske premijere zakazane za 17. srpnja, “Odiseja” se našla u središtu žestokih ratova kultura — ideoloških sukoba unutar jednog društva između konzervativnih i progresivnih vrijednosti, npr. oko pitanja poput rase, roda, seksualnosti, vjere i nacionalnog identiteta,… a koji se ne vode samo politikom, već sve više i putem medija, zabave i popularne kulture.
Podjela uloga zbog kvalitete ili rasne pripadnosti?
Kritike nisu usmjerene na Nolanovu režiju, nego na casting — posebno angažman crnih glumaca (Lupita Nyong’o kao Helena Trojanska) i transrodnog glumca Elliotta Pagea (koji prema nagađanjima, glumi Ahila). Konzervativniji komentatori, među kojima se ističe Elon Musk, optužuju Nolana da “mijenja grčku kulturnu baštinu” i da je “kukavica koja iz straha od prozivki za rasizam daje uloge bijelih mitoloških figura crnim glumcima”. Matt Walsh, kolumnist posrnulog konzervativnog medijskog kanala The Daily Wire, otišao je toliko daleko da je rekao kako je Helena “namjerno dana crnoj glumici kako Nolan ne bi bio optužen da najljepšu ženu daje bijeloj glumici”.
Istovremeno, transrodne uvrede prema Pageu postale su svakodnevica na X-u, a Musk — koji je u javnosti izjavio da njegova transrodna kći pati od “tragične mentalne bolesti uzrokovane zlim woke virusom” — dodatno potpiruje tenzije. Iako neki propast filmova na box officeu (poput “The Marvelsa”, “The Flasha” ili “Snjeguljice”) često pripisuju “wokizaciji” i pretjeranoj fokusiranosti na političku poruku nauštrb pripovijedanja, stručne analize pokazuju da su pad gledanosti i loši financijski rezultati zapravo posljedica kombinacije faktora – uključujući zamor publike od franšiza, lošu kvalitetu scenarija, nedostatak originalnosti te promjene navika gledanosti nakon pandemije – bez jasnog i dosljednog dokaza da sama “woke” tematika sistematski uzrokuje flopove.
Trapperi su bardovi nove ere
Nolan se dosad tek rijetko osvrtao na kontroverzu, no u intervjuu za magazin Time branio je odabir repera Travisa Scotta za ulogu barda: “Želio sam nagovijestiti kako su se antičke priče prenosile usmenom predajom, što je zapravo danas srodno rapperima! Za “Interstellar” sam angažirao znanstvenike, a za “Odiseju” sam s povjesničarima istraživao antički svijet s jednakom pažnjom.” Dodao je da se nada kako će publika uživati u filmu “čak i ako se ne slaže sa svime, jer ni znanstvenici nisu bili oduševljeni Interstellarom”. Ovaj sukob nije nov, slične burne reakcije pratile su i kasting Halle Bailey u “Maloj sireni”, Zendaye u “Spider-Manu”, Rachel Zegler u “Snjeguljici” te recentne odabire u HBO-ovoj seriji “Harry Potter”. Ono što “Odiseju” izdvaja od ostatka spomenutih naslova jest Nolanov status “autorskog genija” kojeg se dosad rijetko dovodilo u pitanje, čime ovaj sukob postaje i test: može li i najcjenjeniji redatelj današnjice ostati iznad ratova kultura, ili će i on biti prisiljen birati stranu.
