Sjedim u polumraku sobe, ekran mi blješti preko lica, a pred očima mi titra crno-bijeli grafit iz “Akire” naslikan na oguljenom zidu. Znate taj prizor! Kaneda, onaj kultni crveni motor, nadolazeća apokalipsa. Katsuhiro Otomo nas je još 1988. na filmskom platnu upozorio da će Neo-Tokio prije ili kasnije eksplodirati. Ono što nismo znali jest da će u srpnju 2026. ta eksplozija biti teška ravno 210 milijardi dolara.
Dok mi na Zapadu gutamo kapsulirani kofein, skrolamo kroz beskrajni popkulturni mulj i raspravljamo o tome je li Nolanova “Odiseja” woke silovanje povijesti ili je epski masterpis, japanska vlada u tišini povlači potez dostojan Kurosawinih samuraja uoči finalne, epske bitke – ulažu dvjesto i deset milijardi američkih dolara u vlastitu pop-kulturnu proizvodnju!
Zašto? Zato što se azijski rat za dominacijom globalne popularne kulture pretvorio u otvoreni sukob za moć i zaradu, a Japan, kralj moderne pop-kulture, odbija predati svoju krunu.
Azijski “Battle Royale”
Sve je ovo potaknuto paranojom i zavišću, tim predivnim, pogonskim gorivima svakog dobrog filmskog trilera. Južna Koreja je posljednjih godina preuzela ulogu izvoznog pop-kulturnog giganta. Pod pokroviteljstvom svoje državne agencije KOCCA (Korea Creative Content Agency), u čije je redove vlada ulila preko pola milijarde dolara, Korejci su stvorili savršeno podmazan stroj za izvoz K-Popa i Webtoona. S druge strane, Kina, taj veliki, crveni Levijatan, nedavno je u svoj kulturni pogon ubrizgala sumanutih 800 milijardi dolara. Pop-kultura u Aziji više nije tržišno natjecanje; to je juriš Godzile na obale Zapada.
Japanci su shvatili da im carstvo gori. Do sada su se oslanjali na birokraciju iz noćnih mora Hideakija Anna, s onim beskonačnim, sterilnim sastancima Ministarstva gospodarstva, trgovine i industrije (METI) i Agencije za kulturna pitanja. Previše odjela, previše pečata, premalo akcije i konkretnog rada. Zato se sada stvara jedan, centralizirani, državni monstrum od agencije posvećen isključivo jednoj misiji: globalnoj dominaciji mange, animea, glazbe i videoigara. Plan? Povećati globalne prihode za suludih 225% do 2033. godine, koristeći miks javnih fondova i privatnog kapitala.
Budžet od kojeg bi se i Rockstar onesvijestio
A kako će podijeliti taj sufure chizukeki od 210 milijardi?
- 151 milijarda dolara za videoigre: Hideo Kojima vjerojatno upravo sada sjedi u nekom dizajnerskom naslonjaču, pije skupi šampanjac i planira igru s osamdeset sati cut scena u kojoj glumi cijeli Hollywood. Ovakva količina ubrizganog novca znači da će mašta ploviti u jako slobodnom prostoru, a granica između filma i igre će biti ne samo izbrisana, nego spaljena napalmom.
- 20 milijardi za anime: Nema više stiskanja budžeta, recikliranih kadrova i jeftinije animacije. Dolazi era u kojoj će svaki kadar svake serije izgledati kao da ga je osobno kadrirao Makoto Shinkai, dok mu Hayao Miyazaki šapuće tajne svemira na uho.
- 18 milijardi za glazbu: Jer svaki dobar film treba besprijekoran soundtrack, a i K-popu nedostaje ozbiljna konkurencija.
- 9,8 milijardi za mangu: Papir, tinta i čisti, nepatvoreni punk vizualnog pripovijedanja dobivaju svoj zasluženi financijski oklop.
Kako se Zapad sprema na invaziju?
Sjedinjene Američke Države, domovina stripa, Hollywooda i Mickeyja Mousea, na ovu azijsku trku u naoružanju maštom i visoko produciranim pop-kulturnim proizvodima odgovorile su osnivanjem, pazite sad, “kongresnog kluba” za popkulturu. Klub!? Dok azijski divovi grade Zvijezde Smrti, američki političari vjerojatno raspravljaju o tome tko bi pobijedio u tučnjavi između Batmana i Supermana na pauzi za kavu oko aparata za vodu.
Ne mogu se oteti dojmu da zapravo već živimo u onoj cyberpunk distopiji koju smo toliko dugo i opsesivno gutali s VHS kazeta. Neo-Tokio se više ne šali. Kulturni rat uistinu dolazi s istoka i upravo je postao blockbuster epskih proporcija u kojem nema mjesta za statiste, a mi smo svi, htjeli mi to ili ne, dobili kartu za prvi red. Možda nemamo replikante i leteće automobile iz “Blade Runnera”, ali zato azijske države vode brutalne hladne ratove vrijedne stotine milijardi dolara oko toga čiji će crtani film, pop-pjesma ili videoigra kolonizirati naše sinapse.
Peci kokice, spusti rolete i pali taj TV.
