Highlander II (35mm)
“Highlander II: The Quickening” (1991.) nije samo bizaran (i gotovo nemoguće dobavljiv) komad filmske povijesti – on je u svojoj kino-verziji dokumentirana katastrofa otisnuta na celuloidu, snimljena pod južnoameričkim suncem i zapečaćena studijskom panikom čija sudbina više nalikuje kronici sablasne sabotaže nego klasičnom holivudskom promašaju. Nakon što je prvi “Highlander” (Gorštak ili Brđanin) iz 1986. iznenađujuće stekao kultni status kao mračan, sirov film s neobičnim spojem srednjovjekovlja, urbane distopije i glazbe Queena, nastavak je dočekan s velikim, ogromnim očekivanjima. Ono što je, nakon jakog marketinga i većeg budžeta, publika s dvojkom dobila u kino-dvoranama bilo je dezorijentirajućih osamdeset i devet minuta i idejno mutiranu filmsku kolažeriju koja je brutalno zanijekala sve ono što je jedinica divno izgradila.
Filmska industrija se jako potrudila da se ovu verziju čim prije zaboravi te ju je u ovom obliku nemoguće pronaći na bilo kojoj streaming platformi.
U tzv. theatrical cut verziji, skraćenoj na svega 89 minuta, besmrtni ratnici više nisu potomci antičkih klanova i misterioznih sila, već imigranti s planeta Zeist – vanzemaljci prognani na Zemlju, osuđeni na vječni život u ljudskim tijelima. Connor MacLeod i Ramirez, nekada tragični junaci stoljetnih borbi, sada su svemirski disidenti teleportirani iz nekakve pseudomitološke galaksije, kao da je netko umjesto za “Highlandera” radio nastavak za lošu epizodu “Flash Gordona”.
Radnja je fragmentirana, nelogična i gotovo nemoguća za pratiti: Zemlju štiti gigantska energetska barijera (tzv. Shield) od sunčevog zračenja, a koju je pomogao stvoriti sam MacLeod. No u trenutku se ispostavi da je ozonski sloj zapravo odavno obnovljen pa i cijela štitovska mistika pada u vodu. Paralelno s tim, iz svemira – ili prošlosti? – dolaze novi negativci – krakati, karikirani likovi koji djeluju poput potomaka pankera na amfetaminima i poručnika Draguljčeta. Ramirez, poginuli mentor iz prvog filma, biva čudesno uskrsnut kada ga MacLeod poput Bubimira zazove usred predstave u kazalištu, nakon čega slijedi scena u kojoj uskrsli Ramirez priča s detektorom metala u zračnoj luci. Sve to je obilježeno mačetnom montažom i potpunim gubitkom elementarne logike.
Na čelu ove gorštačko-brđanske intergalaktičke tragikomedije stoji Christopher Lambert kao Connor MacLeod – besmrtni Škot sa staklenim pogledom i glasom kao da mu je netko pluća napunio dimom spaljenih mitova; uz njega, Sean Connery kao Ramirez, čarobnjak s akcentom koji ignorira prostor i vrijeme, vraćen iz mrtvih čistom silom filmskog apsurda, poput Hamleta sa disko kuglom; Michael Ironside, taj karizmatični neokrunjeni kralj B-filma, ovdje je zlobni Katana, pretjeran van granica karikature, kao da je negativca kreirao srednjoškolac crtajući ga iz dosade na zadnjoj strani bilježnice iz fizike; Virginia Madsen, eterična ekološka aktivistica Louise Marcus koja služi kao zrnce razuma u potpunom kaosu, iako joj scenarij ne daje više od pogleda i pokoje rečenice koje joj same bježe iz usta; tu su još John C. McGinley kao korporativni gad David Blake, s facom birokrata koji uživa u rušenju civilizacija, i Allan Rich kao dr. Alan Neyman, moralni fosil koji zna istinu o Shieldu, ali je već odavno prekasno za tu činjenicu, kao i za sve ostalo – za svijet, za likove, za publiku. Cijeli cast izgleda kao da je uletio na pogrešan set, ali su ostali jer je honorar bio dobar, kava besplatna, a svemir se ionako već raspadao.
Hm, a možda su pristali i zbog lokacije, naime ovaj film je sniman u Argentini tijekom naglog kraha burze i razdoblja ekstremne ekonomske i političke nestabilnosti. U trenutku kada je hiperinflacija proždirala vrijednost konvertibilnih pezosa, produkcija se našla pod pritiskom investitora koji su, u pokušaju da izbjegnu potpuni financijski gubitak investiranjem u dvojku, preuzeli nadzor nad filmom i nasilno okončali montažu, izbacivši ključne scene, izvitoperivši dijaloge i ignoriravši redateljevu namjeru. Russell Mulcahy, redatelj prvog filma, navodno je napustio kino-dvoranu već tijekom prve projekcije, šokiran onime što je dočekalo publiku.
Kasnije verzije, poput Renegade Cut (1995.) i Special Edition (2004.), pokušale su ispraviti štetu: uklonjen je element vanzemaljaca, umjesto toga besmrtnost dobiva metafizičku, zemaljsku pozadinu. Mnoge scene su restaurirane, a ritam filma usklađen s Mulcahyjevom izvornom vizijom. No, šteta je već bila učinjena. Publika se masovno distancirala, kritika je film izrugujuće pokopala, a fanovi prvog dijela ostali su duboko razočarani i zbunjeni.
Ipak, koliko god bio loš, originalni theatrical cut zaslužuje da se o njemu govori, a nosi i neku posebnu energiju činjenica da gledaš “zabranjen” i izudaran komad filmske povijesti kojem su fanovi spasili život, dignuli ga s poda mračne ulice, nahranili ga, čuvali u podrumu dok ne ojača pa ga obukli i opremili najbolje koliko su mogli ne bi li ga na koncu ponovno pustili u surov svijet u najboljoj mogućoj verziji. I treba ga pogledati u ovoj zrnatoj kino-verziji! Ne zato što je dobar – već zato što je filmski artefakt, svjedočanstvo o tome kako financijski pritisci, geopolitički kaos i kreativna cenzura mogu potpuno uništiti potencijal jedne ideje. Službeno, na streamingu je theatrical cut nemoguće naći jer je ova verzija filma spomenik želji za eksploatacijom – promašaj par excellance koji se danas gotovo i ne može pronaći u izvornoj formi jer ju je produkcija sramotno pokušala izbrisati iz kolektivne svijesti.
No, koliko god se ljudi iz filmske industrije trudili zatrti ovu verziju filma, fanovi skrivaju i čuvaju digitalizirane primjerke američke i internacionale kino-verzije u internetskim dubinama s mnogim remastered i fancut edicijama. Moj prijedlog je HippieDalekova verzija pod nazivom 35mm Grindhouse Edition koja je spoj zrnate internacionalne theatrical cut verzije skenirane s filmske role i engleskog zvuka preuzetog s hongkonškog laserdisc izdanja. Svaki filmofil bi ovo izdanje trebao posjedovati u digitalnoj arhivi jer nas “Highlander II” nečemu i uči, a to je činjenica da čak i besmrtni mogu pasti – kad im na leđa zajaše studio s nožem i excel tablicom.
odabrao: Marko Mihalinec
Dizajner, pisac i glazbeni producent (Plazmatick)
Velimir Grgić 
