FEFF is back!
Doduše, nije nikuda ni otišao. Čak 27 godina je tu, u komšiluku na oko tri sata vožnje autom od Zagreba, a to što je azijski film posustao u odnosu na zlatno doba, nije njegova krivnja – no nakon nekoliko godina pada, čini se da je ovogodišnji Far East Film Festival u Udinama bio povratak na staze stare slave! I to u svakom pogledu – OK, filmovi su takvi kakvi jesu, tj. nova produkcija još uvijek čeka neke nove Miikee, Parkčanvukove i Penekove, ali očito je da je stasala jedna nova generacija koja s Netflixom i internetom ima potpuno drugi, bliži i zdraviji odnos s azijskom kulturnom produkcijom nego što ga je naša generacija imala prije 20 godina, kada smo u Hrvatskoj morali objašnjavati da japanski horori nisu isto što i Bruce Lee (doslovno).
A kada smo došli u Udine 2025., dvadesetak godina nakon naših prvih Udina, ne samo da smo vidjeli neke nove klince, nego i sve stare lisce, kako iz publike, tako i organizacije (neuništiva Sabrina), a i selektori su isti, Mark za Japan, Darcy za Koreju… kakav reunion! Svi s malo više sijedih nego prije, ali svi i dalje ponosno u sedlu.
A tek publika – kino stalno puno, dnevne projekcije rasprodane od dna do vrha dvorane Teatro Nuovo, jutarnji razgovor s Tsui Harkom pohodilo je oko tisuću ljudi, a sve skupa je muving kao nekada, uključujući i azijsku tržnicu u gradu, pretrpane azijske restorane (sada ih ima 10 puta više nego kada smo krenuli pohoditi ovaj festival) i jedna briljantna izložba, sukladno tematskom filmskom programu azijskih folklornih horora: yokai, japanski duhovi, iz pera i tinte legendarnog mangake Shigeru Mizukija, s hrpetinom originala, tek drugi put u povijesti izvezenih u jednu europsku galeriju (pogledali smo je u Cassa Cavazzini, a osim izložbe festival je objavio i prigodnu knjigu o yokaijima i drugim čudovištima od Japana i Koreje do Tajlanda i Indonezije).
Pored hrpetine starih i novih horora, rasprodanih Miikeovih Yokaija u dva popodne (upoznali smo ljude koji su u ponoć stražarili kraj Web blagajne da bi kupili karte za njegov “Yokai daisenso” iz 2005.!) i rasprodanih projekcija popodnevnih i večernjih hitova od Japana preko Tajvana do Malezije, bilo je tu svega, a statistike kažu: FEFF 27 je imao 12 svjetskih premijera, 22 međunarodne premijere, 23 europske, 19 talijanskih premijera iz 12 zemalja, sve zajedno 77 filmova i 220 gostiju u tjedan dana! I čak 65.000 posjetitelja!
Dodijeljene su i nagrade, a ove godine one su sljedeće:
Sylvia Chang i Tsui Hark su nagrađeni za životno djelo.
Nagrada publike išla je box office hitu “Her Story”, a drugo mjesto “The Last Dance – Extended Version” (oba kineska), dok su kritičari izabrali “The Last Dance – Extended Version” i filipinski “Diamonds in the Sand”.
Vidimo se nagodinu, a što drugo!
Author: Velimir Grgić
Wizard.
