Boris Prole Da nije bilo crowdfundinga, ne bi bilo niti ovoga filma, što otprilike znači da ljudi i dalje žele gledati dobre old-school akciće. Dobra stvar je i što su gotovo svi koji su sudjelovali u filmu poznata imena koja su obilježila žanr ili su na neki drugi način usko vezani za akcijski film. Za početak treba istaknuti nositelja glavne uloge Mathisa Landwehra, koji je po meni trebao još prije devetnaest godina biti household name zbog nevjerojatnih borilačkih sposobnosti koje je pokazao još daleke 2007. u filmu “Kampfansage – Der Letzte Schüler” iliti “Challenge – The Last Apprentice”, ali i u kratkotrajnoj seriji RTL produkcije “Lasko – Die Faust Gottes”. Osim njega ispred kamere su se prošetali i kultni Matthias Hues (“I Come in Peace”) kao organizator ilegalne borbe do smrti – Kumitea, ovaj put smještenog negdje u istočnoj europi. Gl. henchmana mu pak glumi Michael Quissi (Tong Po iz “Kickboxera), dok je random korumpiranog detektiva odglumio njegov brat Abdel Quissi (gl. negativac iz “The Quest” s Van Dammeom), a da se vojska loših momaka upotpuni i film začini tu su još i sin Bolo Yeunga (okušao snage sa Jean-Claudeom još u prvom “Krvavom sportu”, te se suočio s dva Van Dammea u kultnoj “Osveti blizanaca”) David Bolo Yeung Jr. Naravno i njeno veličanstvo Cynthia Rothrock je tu u manjoj ulozi bivše mentorice gl. zlog borca (karikaturalno loši Mike Derudder) kao i Billy Blanks, također vrstan martial artist (sjajan u “King of Kickboxers” i “Back in Action”) u kojem odlično parira legendarnom Roddy Piperu. Režiju potpisuje Ross W. Clarkson, inače redoviti direktor fotografije legendarnom redatelju DTV akcijskih filmova Isaacu Florentineu, potpisniku mnogih izvrsnih naslova sa Scottom Adkinsom u gl.ulozi.
S obzirom na navedena imena da li je film ispunio očekivanja? I da i ne! Na samom početku filma, dakle na uvodnoj špici se malo osjeti onaj štimung VHS filmova, kada bi nam pokazivali lokacije grada i puštali super cool glazbu, što bude i ovdje i sve je to ustvari super, jer nitko od ovog ne bi smio očekivati išta više od fan servicea i kao takav film funkcionira, ali ostaje feeling da je moglo to i bolje. Priča klišeizirano prati lika Michaela Riversa, borca okićenog nekolicinom crnih pojaseva kojemu otimaju kćer ne bi li ga prisilili na sudjelovanje u Kumiteu, no ubrzo saznajemo da je ustvari većina natjecatelja tamo iz tog razloga (osim nekolicine izuzetaka), ali tu dolazimo i do nekih plot holeova. Naime likovi se bez obzira na to što su tamo praktički porobljeni, mogu se slobodno kretati gradom, ali tome je na neki način doskočeno time što gl.baddie ima u džepu policiju cijeloga grada i uvijek ih netko prati. Kinda silly, ali okej, prežvakao sam i veće probleme u drugim filmovima. No osim toga, tu imamo i lik Lorena, domar dvorca u kojem se natjecanje održava, a kojemu je Hues ubio ženu i oteo kćer (spomenuti Billy Blanks) koji Riversu postaje neka vrsta senseija i njihovi treninzi besramno dozivaju u sjećanje praktički copy-paste kadrovima u kojima Xian Chow trenira Van Dammeova Kurta Sloana u Stone Cityju u”Kickboxeru”. No postavlja se pitanje zašto bi Loren radio za takvog lika? Već je ostao bez svega, ali okej… Naposlijetku svi koji će ovo gledati će gladati zbog scena makljaže, a kakva je makljaža?
Uh.. Najbolje što mogu reći je neloša i da sam ipak očekivao više. Mislim, ipak je film snimao Ross W. Clarkson, a koreografiju potpisuje Mike Moller (stuntman i na “John Wicku 4″,”Hitmanu” etc.) koji je kao i gl. glumac, Mathis Landwehr, nijemac podrijetlom sa zavidnim iskustvom, no borbama jednostavno fali neki “edge”. Nema niti režijskog, niti koreografskog građenja likova i niveliranja njihovih vještina u filmu, kao recimo u jednom debelom jeftilenu iz 2009. “Blood and Bone” koji produkcijski izgleda sirotije od “Naše male klinike”, ali režijski je na skroz drugom nivou. U tom filmu, svaki potez ti govori sve o svakom borcu, ali opet, to je koreografirao J.J.”Loco” Perry (jedan od čelnika “87-11 North” produkcije odmah uz Stahelskog i Leitcha) i to je vjerojatno film koji je samom režijom izdominirao također poprilično kliše priču i izdigao ju na skroz drugi nivo, a zasluga za to to ide i redatelja tog filma Bena Ramseyja. Također, nije to slučajno bio najprodavaniji DVD u USA daleke 2009. No problem možda leži i u montaži, jer montažu potpisuje Oliver Harper (umjesto recimo Irit Raz) koji je poprilično poznat zbog svog youtube kanala na kojem objavljue zanimljive retrospektivne videe u maniri kratkometražnih dokumentaraca o filmovima osamdesetih i devedesetih, a uz to je i potpisnik dokumentarca “In Search of the Last Action Heroes (2019)”, no to ga očito ne čini dovoljno kompetentnim za prepustiti mu montažu ovakvog projekta jer kad sve saberem mislim da spomenuti “edge” koji nedostaje borbama nedostaje baš zbog nevješte montaže. A opet, ni sterilno digitalna fotografija ne pomaže stvar, tako da nije možda ni Oliver baš kriv za sve.
Da završim pozitivno, reći ću da je angažman Paula Hertzoga za score filma i Stana Busha (obojica su radili glazbu za “Kickboxer” i “Bloodsport”) za originalne pjesme bio potez ako ne desetljeća, onda barem ove godine i sam spoj njih dvojice nakon tolikih godina je hvalevrijedan i ta mjuza je zbilja nešto posebno i elevatea ovaj film dovoljno da Vam ostane u pamćenju, ako ne i da ga kupite na Blu-Rayu jednom kad izađe na fizičkom mediju.
Do tada ću još samo spomenuti da je daleko konkretniji i bolji hommage borilačkom filmu osamdesetih (premda je prvenstveno riječ o komediji) nedavno snimljen u susjednoj srbiji kojemu je scenarij potpisao Dimitrije Vojnov, a režiju Danilo Bećković. Riječ je naravno o “Jeseni samuraja”…
TRAILER
OFFICIAL MUSIC VIDEO
Boris Prole
Filmofil, recenzent, redatelj, trasher...
Velimir Grgić 
