The Killer (2024) – John Woo did it!

Prošle godine kada se John Woo vratio filmom “Silent Night” mnogi su bili začuđeni. Zašto?

-Woo je već bio star 76 godina.

-Film kojim se vratio u hollywood se reklamirao kao “film bez riječi/dijaloga”.

–Scorsese je napravio “Irishmana” s kojim je dokazao da nema zemlje za starce, a to se isto mislilo i za Woo-a koji je realno zadnji pravi uspjeh ostvario filmom “Face/Off” prije 27 godina. Mada sam ja volio i “Paycheck” s Affleckom i uz to smatram da je “Mission Impossible 2” jedan od stilski najkopiranijih akcijskih filmova svih vremena.

No u gl.ulozi je bio Joel Kinnaman, koncept akcijskog filma bez riječi je obećavao,a Woo je majstor kalibra koji je sposoban tako nešto isfurati, a u projekt su se uključili i “87 North”predvođeni Chadom Stahelskim. Ipak film je bio problematičan. Fanovi su ga cijenili, no stilski to je bio potpuno ogoljen film bez za redatelja karakterističnih trade-mark kadrova poput slow-motiona, golubica, etc… Najkraće rečeno, film je bio akcijska drama, a obožavatelji su htjeli akcijski balet.

Forward one year into the future, tj. prekjučer i pomalo out of the blue na streamingu se pojavio remake filma “The Killer” iz 1989. (dakle on je režirao i original s Chow Yun Fatom) te novu verziju, a kako je spomenuti među fanovima uz “Hard Boiled” jedan od najboljih koje je stari majstor potpisao došlo je do negodovanja. I zaista, “The Killer” je jedan od onih filmova, vječnih klasika koje vjerojatno nije trebalo dirati, ali kada već je, evo kako smo prošli.

Prvo, Woo je stari romantik tako da je film smješten u Pariz, a čak i font slova uvodne špice odaje dojam kao da ćete gledati neki golden age film romance, a ne jedan od najboljih akcijskih filmova godine. No da krenemo s problemima (koji nužno čak i nisu problemi), a to je casting. Teško da bi mi se Nathalie Emanuel provukla na castingu u ulozi ubojice, a Omar Sy kao policajac je sasvim ok i njih dvoje imaju sasvim solidnu “not so bad girl/good guy” kemiju, no gender/race swappani su oboje i to je već sada izazvalo neke kontroverze. Inače, priznajem, ni ja to ne volim, ali ako je dobro pogođeno i nitko me ne nervira, I’m fine with that. Uvodna akcija u kojoj Sam Worthington, handler naše killerice imenom Zee šalje na “zadatak” je snimljena sjajno, njen styling u akciji je besprijekoran i očekivao sam sve osim scene u kojoj će ona pokokati likove s mačem (faking mačem, ne pištoljima!) i mali problem je jedino CGI krv, no krv će dalje kroz film izgledati sve realnije. Mislim da su blood bursts baš blood squibs = čitaj vrećice, a rasprskavanja sitne krvi da su CGI. Što se tiče priče, opet je tu djevojka koja oslijepi zbog ubojičine nepažnje što je gl.motiv promjene Zee-ine promjene. Nakon uvoda filmu malo padne ritam (bar po pitanju akcije) no zbog dobre glume, ali i scenarija koji između ostalih potpisuje meni jedan od najmoćnijih koji se latio olovke/pisaće mašine i još k’tome Richard Donnerov protege – Brian Helgeland (tko nije pogledao “Finest Kind” nek ispravi tu pogrešku čim prije) tako da ovaj dvosatni film prođe maltene kao 90-minutni. Ima plot twistova i podzapleta da Vam fokus nikada ne popusti, a kada dođe akcijsko finale onda se vidi koliki mojo još uvijek ima John Woo.

Znači, sve je tu… Ubojice na motorima, vijanje, crkva, golubovi, junakinja koja puca s dva pištolja, borilačke vještine (to priznajem nisam očekivao vidjeti), zapaljeni stuntmani, eksplozije, igre mačke i miša (Zee i gl.negativca) i here, I’ll say it, scena kada se Nathalie zatrči po crkvenim klupama i shit gets real je bilo zbilja kao one true Hong Kong comeback. Misliš da će zasrati nešto, da finale neće trajati dovoljno dugo, ali ne jbte, to kad krene, to ne staje. Misliš da će henchmani dobiti svoje kroz par sekundi, well, nah it’s John Woo, they’re gonna get their asses kicked as bad as we want them!! I to je predivno… I da, kada je završio film, odvrtio sam si finale još 3 puta. Neću ulaziti na spojler territory, ali zaključio sam film s potpuno promijenjenim mišljenjem o Nathalie Emanuel i ako je ikad budem imao prilike upoznati (nisam vjerovao ni da ću intervjuirati Johna McTiernana za Jutarnji pa eto jesam) ispričati ću joj se zbog predrasuda jer žena me izbila iz cipela. A Omar Sy? Omar Sy ko’ Omar Sy, jako dobar, ako ne i najbolji u svojoj karijeri do sada. A Woo? Just let the man do what he wants and how he wants it, ali također da sad ne nabijem luda očekivanja svima koji čitaju, nije ovo najbolji film starog majstora, niti bolji film od originala, ali je nekako neopterećen samim sobom, a danas je i to postignuće.

odabrao: Boris Prole

Filmofil, recenzent, redatelj, trasher...