Redatelj Peter Farrelly, nekad majstor komedije koji nam je podario “Glup i gluplji” i “Svi su ludi za Mary”, preuzima kormilo ovog filmskog ludila koje je prvi put kao scenarij predstavljeno još davne 2010. godine.
“Ricky Stanicky” je priča o lažnom prijatelju koji postaje mit, a služi kao alibi za bijeg od odgovornosti i odrastanja prijateljskog trojca koji su ga kao “najboljeg prijatelja kojeg nisu nikad imali” smislili još u djetinjstvu. Lik Stanickyja, svojevrsnog Bađuna na steroidima, su kroz proteklih 14 godina neuspješnih realizacija trebali uprizoriti: James Franco koji je ipak odustao pa se kao opcija pojavio Joaquin Phoenix. Kad i on više nije mogao čekati da se počne s produkcijom, projekt je ponuđen Jimu Carreyu. Nakon više od godine dana čekanja i Jim Carrey odustaje da bi posljednji prije pandemije posao prihvatio Nicolas Cage, no i ta priča je završila kao jalovi pokušaj.
Danas ga konačno, zahvaljujući Amazonu, gledamo na strimu. I je li se čekanje isplatilo?
Meni je film ispao taman odabir za nedjelju popodne, a uloga Stanickyja je na kraju balade pripala kečerskom velikanu i zvjezdi nedavne dodjele Oscara Johnu Ceni. Uz standardnog Zacha Effrona i neuništivog Williama H. Macyja, na filmu se odlično snašao Andrew Santino, inače stand-up komičar i voditelj popularnog podkasta”Bad Friends”.
Druženje s Farrellyjem je dobar izbor jer je recept poznat – ne očekuješ previše, prepustiš se i na kraju se zabaviš. “Ricky Stanicky” je krcat brojnim pop-kulturnim referencama, jednostavnim likovima i “nevjerovatnom herojskom pričom”. Primjetno je da je prošlo vrijeme takvih komedija jer smo već pogledali sve moguće reimaginacije i reinterpretacije koje je takav tip filmskog humora prošao od devedesetih, ali i dalje nudi pitak i feel-good film. Ne znam koliko će se mlađim generacijama ovo dopasti, ali Farrely i dalje nabode pokoji vrhunski bizarni moment, poput prepjeva pop-hitova u pjesme o masturbaciji, obrezivanja djeteta rezačem za cigare ili zapinjanje kose u mašini za izbacivanje kugli u kuglani. Naravno, tu je i njegov filmski easter egg – epilog s ponekom izbačenom scenom na odjavnoj špici.
Sve u svemu, drago mi je da su ga konačno i snimili, a nakon dva sata “Ricky Stanicky” ostavlja dobar osjećaj i pitak je, bizaran i karikaturalan s odličnim izborom glazbe i dobrim ritmom za film od dva sata, što se i moglo očekivati od Farrelyja i ovakve glumačke ekipe.
