“Les Petits Ruisseaux” ili “Potočići” je redateljski prvijenac Pascala Rabatéa, adaptacija njegovog istoimenog stripa koji je otvorio ediciju Kolorka izdavača Fibre. Film prati priču o životu i emocionalnom buđenju starijeg muškarca u mirnom, ruralnom francuskom krajoliku. To je meditacija o slobodi, ljubavi i željama, čak i u kasnijim godinama života, ispričana nježno, ali ponekad nedovoljno fokusirano.
Daniel Prévost briljira u ulozi Emila, umirovljenika čiji se život preokreće nakon smrti prijatelja. Njegova suptilna interpretacija balansira između melankolije i humora, stvarajući lik s kojim se lako povezati. Philippe Nahon također ostavlja snažan dojam kao Emileov prijatelj, čije životne mudrosti pokreću radnju. Rabaté, kao bivši strip autor, donosi snažan osjećaj za kompoziciju kadrova. Prirodna svjetlost i pastoralne francuske lokacije dodaju filmu šarm i autentičnost, naglašavajući atmosferu opuštenog života uz rijeku. Film se hrabro hvata u koštac s temama koje rijetko vidimo na ekranu, poput seksualnosti i samoće starijih ljudi, no to čini s toplinom i humorom. Poruka o tome da nikada nije kasno za promjenu i avanturu univerzalna je i inspirativna.
Iako tematika sugerira polaganu naraciju, film na trenutke postaje trom, s dijelovima koji djeluju kao nepotrebno razvlačenje. Ovo posebno dolazi do izražaja u srednjem dijelu, gdje radnja djeluje kao da gubi smjer. Iako se Emilov lik razrađuje s ljubavlju, drugi likovi, uključujući potencijalne ljubavne interese, ostaju jednodimenzionalni. Njihova prisutnost često služi samo kao alat za Emilov razvoj, bez vlastite unutarnje dinamike. S obzirom na Rabatéovo iskustvo u vizualnom pripovijedanju kroz stripove, očekivalo bi se više stilskih eksperimenata. Film igra na sigurno pa se ponekad čini previše konvencionalnim u odnosu na originalni strip.
“Les Petits Ruisseaux” je šarmantan, ali nesavršen film koji će se svidjeti ljubiteljima laganih priča o životnim prekretnicama. Rabaté pokazuje potencijal kao redatelj, no ostavlja prostora za rast u budućim projektima. Kao adaptacija vlastitog stripa, film zadržava toplinu i srž, ali ponekad djeluje previše razvodnjeno. Ako volite priče o drugoj šansi, uz pokoju suzu i osmijeh, ovaj film vrijedi pogledati – uz malo strpljenja za sporije dijelove.
