Jamie Bell (još uvijek najpoznatiji kao “Billy Elliot”) je bivši vojnik, Earl koji je financijski potpuno na dnu. Znači, baš ono najtužnija sirotinja osuđena na najgore moguće postojanje. Žena mu je ovisnica i još k’tome dužna najgorem dileru u mjestu s kojom ima dvoje male djece i on kao jedini izlaz vidi odlazak na turnir do smrti u “Donnybrook” koji organizira neo-nacist imenom McGill. No to nije turnir ko’u filmovima 80ih, ne, to je 20-30 likova u kavezu i borba do smrti s tim da je jedino pravilo da samo jedan smije preživjeti i taj dobiva novac. Znači – uđi, udri, ubij…
Osim Bella tu je i Margaret Qualley (još uvijek najpoznatija kao “Pussy” iz Tarantinovog “Once Upon a Time in Hollywood”) s incestuoznim sklonostima prema svom starijem bratu Angusu (gore spomenuti najgori diler u mjestu kojeg tumači Frank Grillo) , a i općenito je seksualno slobodnija osoba što je dovodi u brojne neprilike. Silom prilika pridružiti će se Earlu na putu u Donnybrook ne bi li si osigurala nešto svjetliju budućnost. Što još reći o ovom filmu? Prošao je nezapaženo (takve najviše volim), poprilično je inovativan žanrovski, kamera savršeno dočarava to postojanje bez dostojanstva i pitanja kako preživjeti od danas do sutra i kako staviti hranu na stol u takvim uvjetima? Doslovno svaki lik kojeg vidimo u filmu, bio pozitivan ili ne je egzistencijalno ugrožen i ako Vam sve navedeno zvuči kao neka teška drama, niste daleko, no to ne čini film dosadnim nego se dapače vežete za likove, suosjećate s njima i želite im bolje sutra. Ne bih išao tako daleko da ovo usporedim s filmom “Matewan” Johna Saylesa ili kultnim Fordovim “The Grapes of Wrath”, ali da u neku ruku ovaj socijalni western? doziva u sjećanje te klasike – doziva…
