Matthew Lewis je napravio nešto nevjerovatno s kamerom, a mislim da sam ovim stavljanjem kamere na sami vrh teksta, rekao sve. Smatram da je držanje kamere toliko dugo, pa čak i da se krećemo s njom u ruci, svakako iscrpljujuće. Svaka čast čovjeku koji je to radio, a još pogotovo da ispadne ovako vrhunski kao što je ovde, jednostavno da čovik ostane bez teksta nakon gledanja svega ovog.
Philip Barantini je napravio ovaj nevjerovatan film o tome kako je posao kuvara u restoranu stvarno jako teško zanimanje. Sniman u dvije noći i u jednom kadru, sa savršenim osjećajem za nešto što želi biti zapisano u filmsku povijest zauvijek. Od samog početka nas film uzme i ne pušta, drži nas, i traži da mu vjerujemo. Nakon što nas kupi, uviđamo da se isplati vjerovati, jer nam daje puno više toga nego što nam obeća, a ne uzima nam ništa, osim što traži od nas 92 minute našeg vremena. To je doslovno ništa za kvalitetu koju film posjeduje, i sasvim sigurno ne bi bio nikakav problem da je trajao još 92. Ne bi postao dosadan. Likovi su tako dobro napravljeni i film ima posebno pogođenu emociju, kao i atmosferu, što smatram jako važnim za svaki film koji imalo drži do sebe. Dakako, filmovima u jednom kadru dajem posebnu težinu, posebnu vrijednost, a da me pitate zašto, ne mogu objasniti, jednostavno je tako. Ne znam..
Stephen Graham je samo takav glumac, pa nije nikakvo čudo da je radio s mnogim velikim redateljima i u svakoj ulozi je više nego odličan. O njegovoj glumi ne valja trošiti riječi, ako se već može samo sjesti i gledati. Napisati ću ovde par redova o njemu, mada, nemoguće je pisati o nečem što je neopisivo, a takvi su baš svi u ovom predivno režirani i dali su sve od sebe što se glume tiče. Ne znam koga bih osim njega još mogao izdvojiti, a njega sam odlučio samo zbog toga što su mu sve vrhunske.
Alex Fountain također poseban montažer koji je sve ovo tako dobro montirao da ostavlja bez daha. Neko bi možda i tvrdio da nije nikakav poseban trud smontirati film od jednog kadra, ali, nekad baš takvi traže poseban tretman. Nije lako s nijednim filmom, i mora se paziti, ali, ipak smatram da je puno teže s ovakvim filmom.
Luka Markota
Ja sam Luka Markota, rođen 1996. godine, živim u Imotskom gdje sam se vratio nakon pohađanja škole u Splitu. Volim filmove, knjige, videoigre i muziku. Pisac u nastajanju, autor zbirke poezije " Kao noć i dan", velika želja mi je da postanem režiser i filmski kritičar. Inače, nisam lud za romantičnim filmovima, ali, kao što vidite, film " Ghost" u kojem glume Patrick Swayze i Demi Moore baš volim.
