Četvrta sezona serije True Detective (2024)

***mogući spoileri***

Četvrta sezona serije True Detective ambiciozno je jalovi pokušaj da se uhvati zalet legendarnih prethodnika u franšizi. Glavni problem leži na raskrižju nevjerovatno lošeg i plitkog scenarija te nepostojeće kemije između protagonistica, koja je toliko tanka da je neprimjetna i pod jakim mikroskopom. Iako divno postavljena u izolirani snježni aljaški krajolik, bez gotovo ikakvog inteligentnog policijsko-istražnog fokusa (što je valjda temelj kriminalističke serije!?), na kraju ostaje zaglavljena u mutnoj bljuzgi i blatu svojih vlastitih ambicija.

Kada likovi shvate koliko su zapravo njihovi obiteljski odnosi komplicirani.

Jodie Foster, koja bi trebala biti kamen temeljac serije, oscilira između karikature posvećene detektivke i nepotrebnog seksualnog objekta, što stvara konfuziju umjesto zanimljive karakterizacije.

Ove sezone pratimo ubojstvo umočeno u eko-borbu kakvu bi i Greta Thunberg konkretnije i kompleksnije osmislila, a uz to, umjesto da pruži intrigantnu priču o obiteljskim tajnama i traumama, serija se gubi u besmislenim zapletima o biološkom srodstvu, posvojenju i očevima koji su negdje tamo, ali završe potpuno irelevantnima. Obiteljski odnosi koji bi trebali biti srž ove sezone zapravo su samo gomila nerazriješenih niti koje se isprepliću bez nekog smisla i interesa.

Kada shvatiš da svatko ima tajnu, ali ništa nije onako kako izgleda. — Kada shvatiš da svatko ima tajnu i ništa nije onako kako izgleda.

Pokušaj da se na krilima velike Jodie Foster četvrta sezona imena Night Country istovremeno proglasi kao dostojni nasljednik u franšizi s dodatkom Twin Peaksa i nove ženstvenosti, završava kao potpuni mediokritetski debakl i neuspjela fuzija stvarnosti i noćne more, ostavljajući tako Sigourney Weaver i dalje kao apsolutno nedohvatljivu i nedodirljivu TV/filmsku heroinu.

Malo sobova-kamikaza, malo više Carpenterovog Stvora, malo svi su muški agresivni alkoholičari, malo obitelj kao sretna zajednica je endem, malo odrezanog jezika i malo polarnog medvjeda-kiklopa i nekoliko uskrsnulih da teatralno pomognu slučaju u polarnoj aljaškoj zimi. — RECEPT / Sastojci: Malo sobova-kamikaza, malo više Carpenterovog Stvora, dosta “svi su muški agresivni alkoholičari”, postepeno dodavati “obitelj kao sretna zajednica je endem”, na početku začiniti jednim odrezanim ljudskim jezikom, ubaciti polarnog medvjeda-kiklopa, za neukus po stoti put uvaliti nekoliko uskrsnulih da teatralno pomognu odgonetnuti slučaj. Kuhati u polarnoj aljaškoj zimi.

Umjesto da stvori vlastiti identitet, True Detective u četvrtoj sezoni samo posuđuje već izlizane motive i klišeje, tjerajući gledatelje da se pitaju zašto uopće gube svoje dragocjeno vrijeme na ovu zbrku frustracija.

Ostaje dojam kako je sve zapravo bio pokušaj da se kroz TV seriju složi video-kulisa za glazbene komade koju kreatorica i redateljica voli slušati, dok su radnja i likovi tinejdžerski banalni, jednodimenzionalni klišeji.

Prva sezona u kojoj izvorni kreator serije, pisac Nic Pizzolatto nije imao ikakvu kreativnu, već samo izvršno-producentsku ulogu, rezultirala je nekreativnom, nemaštovitom i sigurno najlošijom sezonom u franšizi!