Evo jedan film za koji imam dojam da je jako prošao ispod radara prije dugih dvanaest godina, a ni otada se nisu baš stvari promjenile tako da je više riječ o zaboravljenom filmu, negoli nekakvom kultnom klasiku. Sada, prije nego se upustim u detaljnije pisanje recenzije, a što je možda važno je način na koji razdvajam, ili preciznije rečeno, klasificiram vampirske filmove.
Dakle, imate filmove o lovcima na vampire koji su zapravo više akcijski filmovi (“Blade”, “Vampires”, “Underworld”), zatim imate filmove o životima vampira poput “Interview with the Vampire”, “Let the Right one In” i hibride poput “Daybreakers” ili “Stakeland”. Filmovi o Drakuli su žanr za sebe, ako mene pitate, a filmovi poput “Twilight” su… Najveća greška u žanru, grijeh koji bi trebao biti kažnjiv zakonom… Neil Jordanov “Interview…” vjerojatno ulazi u mojih 10 najboljih filmova ikada napravljenih i u 5 najboljih horora ikada napravljenih. Cruise i Pitt su bili savršeni. Stan Winston je obavio vrhunski posao s efektima na njemu, a fotografija i režija savršeno su se nadopunjavale. No s obzirom na hollywood, umjetničke interese i brojne druge stvari trebalo je proći dugih 18 godina kako bi se Neil vratio žanru koji je modernizirao, no dogodilo se i to.
Pa, ako tražite krvoproliće, pogledajte nešto od Elija Rotha ili Roba Zombieja, (no shame there, obožavam ih i ja obojicu) ali ako ste više za gotički stil filma, horor s pričom, zainteresirani za nešto drugačije, ne tražite dalje… Dakle, Gemma Arterton je izvanredna ovdje i ostvaruje jednu od boljih uloga u karijeri. Bila je bolesna mala djevojčica u svom prošlom (iliti prvom životu?) i iskoristio ju je i odgojio loš čovjek tako da nije imala drugog izbora nego postati prostitutka. Prostitutka koja je postala vampir. Sada mitologija je ovdje nešto drugačija. Ljudi ne postaju vampiri od vampirskih ugriza. Stoga, ako odluče nekome dati “tamni dar”, odvedu te na neki otok gdje se morate suočiti sa svojim drugim “ja”. Naravno, nije prikazano što je to zapravo, ali kada se to dogodi, iz otočke pećine izlete šišmiši i rijeka postaje krvavo crvena.
Vremenom Gemmin lik zatrudni, a ona će svoju kćer ostaviti u sirotištu/samostanu, no i doći po nju kako bi pobjegla od mračnog vampirskog bratstva koje ne dopušta ženama da rađaju vampire. Kćer glumi tada još ne previše poznata Saoirse Ronan koja je savršeno prirodna u ovome i ako netko možda ne zna, stvarno bih pomislio da je također živa sve te godine jer iza tih očiju zaista izgleda kao stara i patnjom ispunjena duša. Jednog dana se sprijatelji s dječakom koji ima svoje probleme i tu će početi problemi za ovaj majka-kći duo.
Kako se može očekivati, ovo je nezavisna produkcija s ne baš velikim budžetom, pa nemojte ući u ovo očekujući “Interview with the Vampire”, jer nije. Slično je, ali i jako različito. To je mračan film, ali strastveno napravljen. Prekrasan za gledanje zahvaljujući prekrasno odabranim lokacijama i intrigantnoj priči koja je puno drugačija od onoga na što smo navikli. Neil bi trebao raditi više filmova u žanru horora… Puno više…
