Devedesete godine prošlog stoljeća bile su zlatno doba žanrovskog filma, a “Breakdown” je skriveni dragulj tog razdoblja. Ovaj film ne gubi vrijeme na suvišna objašnjenja i filozofiranje. Koncept je genijalno jednostavan, a izvedba je dovedena do apsolutnog savršenstva: bračni par, Jeff (Kurt Russell) i Amy (Kathleen Quinlan), putuje kroz pustinjski jug SAD-a u svom novom Jeepu. Auto se pokvari usred ničega, Jeff ostaje čuvati auto, a ljubazni kamiondžija ponudi pomoć i odveze Amy do najbližeg restorana kako bi pozvala vučnu službu… i tu počinje pakao. Amy nestaje, a lokalci tvrde da je nikada nisu vidjeli.
Zaboravite Snakea Plisskena ili Jacka Burtona – Kurt Russell ovdje pruža jednu od svojih najboljih, najranjivijih i najhumanijih uloga. On nije nepobjedivi akcijski heroj. On je običan, preplašen tip u polo majici koji se odjednom nađe u najgoroj noćnoj mori. Njegov očaj, strah, zbunjenost, a potom i postupno buđenje čistog instinkta za preživljavanjem toliko su opipljivi da se njegove borbe proživljava zajedno s njim.
Pokojni J.T. Walsh bio je institucija karakternog glumišta, a njegova uloga Reda Barra (kamiondžije) u ovom filmu je briljantna. On nije karikaturalni filmski psihopat s motornom pilom, iako na momente priziva sjećanja na “Tekšaški masakr…”; on je jezivo realističan, hladan, proračunat i pristojan čovjek iz naroda koji iza maske obiteljskog čovjeka krije čisto zlo. Svaka njegova rečenica i miran pogled izazivaju trnce u kostima. Njegova izvedba podiže film iz običnog trilera u sferu vrhunske psihološke strave.
Kao prvi dugometražni kino-film redatelja Jonathana Mostowa u distribuciji studija Paramount Pictures, ovaj napeti triler produkcijski su podržali legendarni talijanski producent Dino De Laurentiis i kuća Spelling Films. Film traje izuzetno kompaktnih 93 minute – nema nepotrebnih podzapleta za kupnju vremena, nema “praznog hoda”. Napetost raste eksponencijalno. Mostow koristi nepregledno prostranstvo američke pustinje kako bi paradoksalno stvorio osjećaj ekstremne klaustrofobije i izolacije. Osjećaj bespomoćnosti koji Jeff proživljava dok traži pomoć u malom, neprijateljskom pustinjskom gradiću savršeno prenosi paranoju na gledatelja i u tom pogledu strahovito evocira atmosferu i paranoju kakvu je proizvodio “Autostoper” (1986.).
Svakako treba napisati hvalospjev i o glazbi velikog Basila Poledourisa, koji je svojim minimalističkim, pulsirajućim i jezivo atmosferičnim zvučnim kulisama savršeno dočarao teror koji doslovno diktira ritam rada srca.
U današnje vrijeme kada smo zatrpani plastičnim, računalno generiranim akcijskim scenama, “Breakdown” djeluje kao melem za oči. Svaka automobilska potjera, sudar i eksplozija izvedeni su uživo, s pravim kaskaderima i vozilima. Finale filma, koje uključuje spektakularnu potjeru na mostu i borbu s kamionom, toliko je sirovo, napeto i fizički uvjerljivo da stvarno zakucava za kauč.
“Breakdown” je savršen primjer kako se s pametnim scenarijem, preciznom režijom i vrhunskom glumačkom postavom može napraviti triler koji ne stari ni dana. Ako ga dosad niste gledali, odmah ispravite tu nepravdu. Ako jeste, vrijeme je za reprizu – jer ovakvi se napeti, beskompromisni i vrhunski zanatski odrađeni trileri danas više jednostavno ne snimaju! Najtoplija preporuka!
Mega-skandal s indijskim rimejkom
Problem s indijskim rimejkom filma “Breakdown” (1997.) pretvorio se u pravu pravnu dramu iza kulisa koja je umalo uništila jedan od najvećih tamošnjih filmskih projekata.
Glavni akteri ove priče su indijski (tamilski) megastar Ajith Kumar i produkcijska kuća Lyca Productions, a evo kako se odvijao cijeli skandal:
Indijska adaptacija pod naslovom “Vidaamuyarchi” (objavljena početkom 2025. godine) u potpunosti je kopirala radnju filma “Breakdown”. Radnja prati muža koji očajnički traži suprugu nakon što im se automobil pokvari na cesti, a ona nestane nakon što prihvati prijevoz od stranca.
Međutim, indijski filmaši su snimili gotovo cijeli film (koji se umjesto u američkoj pustinji odvija u Azerbajdžanu) bez da su prethodno kupili službena prava na rimejk! Nadali su se da nitko neće primijetiti ili da će proći pod egidom “inspiracije”.
Kada je krajem 2024. godine objavljen prvi službeni teaser za “Vidaamuyarchi”, filmofili i kritičari su istog trena prepoznali identične scene, kadrove i premisu iz Mostowljeva filma iz 1997. godine
Glasine su brzo došle do holivudskog studija Paramount Pictures (koji drži prava na distribuciju originala). Paramount je odmah reagirao i podnio službenu tužbu/opomenu zbog kršenja intelektualnog vlasništva protiv produkcijske kuće Lyca Productions. Prema medijskim izvještajima, Paramount je na ime odštete tražio vrtoglavih 150 krora (oko 16-18 milijuna dolara).
Zbog ove iznenadne pravne blokade, indijski producenti našli su se u bezizlaznoj situaciji. Film je trebao imati veliku i izuzetno profitabilnu premijeru u siječnju 2025. godine tijekom praznika Pongal, ali je morao biti hitno odgođen jer Paramount nije dopustio distribuciju.
Kako bi spasili projekt u koji su već uložili ogroman budžet, producenti su u panici ušli u pregovore s Paramountom. Na kraju su postigli izvansudsku nagodbu: retroaktivno su kupili prava na rimejk plativši Paramountu oko 11 krora (oko 1,3 milijuna dolara), uz dodatak određenog postotka od ukupne zarade filma na kinoblagajnama.
Dodatni “začin” cijelom skandalu dalo je ponašanje redatelja Magizha Thirumenija. On je u intervjuima uporno izbjegavao priznati da se radi o rimejku, tvrdeći da je “ideju za film dobio od samog glumca Ajitha Kumara”. Tek kada su pravni problemi postali javni, indijska ekipa morala je priznati da je njihov film zapravo izravna (i zakonski licencirana tek nakon tužbe) obrada holivudskog klasika s Kurtom Russellom.
