Svatko tko se može smatrati ljubiteljem muzike, ali, onim pravim, kao što ja jesam, je bar jednom morao čuti bar jednu pjesmu Bob Dylana. Voljeli ga ii ne, on je zvijezda i veliki umjetnik, i to mu se mora priznati- I dok ovo pišem, upravo slušam polako njegove pjesme, iako se zna da mi je njegova najdraža “ Blowin’ in the Wind”, ako bi me pitali zašto, objasniti ne bih znao. Stvarno volim njegovu muziku, to je nešto što se više neće promijeniti, štetu je već načinio onaj tko mi pokazao njegove pjesme, ne sjećam se tko je to. Jednostavno, kao što mi je najveći umjetnik ovog govornog područja Đorđe Balašević, tako je engleskog Bob Dylan. Umjetnost je poseban dar, i žao mi što je ljudi gledaju površno, a ona je lijek, spas, i ljudima bi bilo bolje kad bi živjeli umjetnost. Sad sam mislio upotrebiti jednu rečenicu koju je rekao netko drugi aludirajući na kako je Dylan zasluženo dobio Nobela za književnost, ali, da me ubijete, mozak mi blokira, a inače svaku rečenicu znam. Uglavnom, osim Bob Dylana je Nobela za književnost trebao dobiti još jedan, ali, o tome ako se ikad snimi film o njemu, a zaslužio je, kao što je i Bob Dylan itekako davno zaslužio, ali, Bob je bar živ dočekao da se snimi film i pročitao scenarij. No dobro, neka nama Boba još ovde di je, i nek se ne usudi obavljati tu formalnost samo da bi dobio ulicu.
James Mangold je napravio vrlo dobar film koji drži pažnju. Vidite, nije vam sad to baš neko remekdjelo, ali, ne mora biti da uživamo u njemu bez virenja u satove i drugih stvari koje bi nam, što bi jedan rekao koji je, koliko mi je poznato volio jako Bob Dylana, za nekog drugog “Nije se brinuo oko ključeva i ostalih stvari koje bi mu komplikovale život”. Tako i ja, nisam se brinuo zbog mobitela i ostalih stvari koje bi mi komplicirale život, samo sam odlučio uživati, kao kad pišem neku najljepšu pjesmu, i isključiti se od svega. Dobro, povremeno bi” uzeo piti, ali, to je više sila. Svaku nominaciju savršeno razumim, ali, ipak mu je nešto falilo, ne mogu objasniti, kao što se ni srce ne možemo objasniti. Ipak, uživao sam i pustio da me vitla kao kotrljajući kamen, kao da sam potpuni neznanac, odnese me u neku drugu dimenziju. Uvik mi je teško pisati na film koji u središtu ima nekog tipa koji je u muzici ili koji je nekakav pjesnik. Bar ću pokušati, premda ne zna kako će to ispasti, ali šta je, tu je. Volim muziku, filmove, poeziju, a pisanje mi je strast i nešto što planiram raditi u životu, pa ne bi trebalo biti tako teško. James je filmski pismen, to je svima jasno, mada, nema tu onih dugih kadrova koji mene često oduševljavaju u filmovima, ali, toliko filmova za koje smatram da su odlični, a da nemaju to. Vrlo dobar film kojem nešto fali da bude odličan. Neću lagati, pa reći da je za sva vremena, jer, ako su pjesme Bob Dylana za sva vremena, i nadao sam se da će biti i film, ali, nije. Drago mi je da sam ga pogledao i ne bi mi bio nikakav problem da je trajao još malo duže. Film ni u kom momentu nije dosadan, krasi ga fenomenalna muzika, pravi klasici koji nikad neće izaći iz mode, samo će stalno iznova ulaziti u modu. Uvik svježe i nikad stare, te pjesme će nadživjeti i autora i sve nas koji ih sada slušamo. Neki novi klinci će za par godine otkriti nešto što je tamo negdi sredinom dvadesetog stoljeća radio neki mladić koji je kasnije, srećom, postao starac, i biti će oduševljeni, možda više nego što smo mi sad. Ja osobno, već jesam oduševljen ovim što on radi iako sam još jako mlad i tek ga polako otkrivam, ali, nevjerovatan umjetnik za sva vremena i sve svjetove.
Timothée Chalamet mi je prije ovog filma bio najpoznatiji kao Wonka iz filma “ Wonka” kojeg je režirao Paul King. Prema tome sam sigurno znao o kakvom se glumcu zapravo radi. Osim ovog, ove 2025. je imao ulogu u filmu Dina 2, ali, mislim da je nominiran samo za ovaj film. Inače se ne bih mogao odlučiti, jer, u svemu je odličan. Nevjerovatan glumac koji može sve odglumiti što je ovde još jednom dokazao, i zasluženo se upisao u povijest. Čuo sam na izlasku iz kina priče” Ovaj mali bi mogao dobiti oscara” samo sam promrmljao da se potpuno slažem s tom izjavom. Razvalio je ulogu, skroz se unio u ulogu i donio sam Bob Dylana. Svatko tko je iskren će reći da zaslužuje sve moguće nagrade za glumu.
Monica Barbaro mi nije poznata prije ovog filma, ali ovde kao Joan Baez doslovno razvalila. Nisu mi poznate njezine ostale uloga da bih mogao reći išta o tome kakva je ona kao glumica. Mogu samo govoriti po onom što tu vidim, a to je stvarno odlična gluma, i savršena kemija između nje i glavnog glumca. Savršen glumački par, i nadam se da će u još nečem zajedno glumiti.
Edward Norton je sasvim sigurno imao boljih uloga od ove, ali, po mom mišljenju je Pete Seeger je svršen. Joan i Boba sam nešto malo istraživao, a Petea nisam. Nakon ove Nortonove uloge sigurno hoću. Iako je vrlo dobra, ovo mi ipak nije bila njegova najbolja uloga.
Phedon Papamichael je napravio nešto što ne mogu nazvati lošom fotografijom, itekako je vrijedno spomena. Vrlo dobro je, ali, da je nešto posebno, i nije baš. Gledao sam bolje, čak i u biografskim filmovima o poznatim ličnostima.
Odabrao i napisao:
Luka Markota
Ja sam Luka Markota, rođen 1996. godine, živim u Imotskom gdje sam se vratio nakon pohađanja škole u Splitu. Volim filmove, knjige, videoigre i muziku. Pisac u nastajanju, autor zbirke poezije " Kao noć i dan", velika želja mi je da postanem režiser i filmski kritičar. Inače, nisam lud za romantičnim filmovima, ali, kao što vidite, film " Ghost" u kojem glume Patrick Swayze i Demi Moore baš volim.
