Boris Prole 
1 – Trilogy of Terror (1975)
Često navođen kao najbolji i najjeziviji horror snimljen za televiziju. Riječ je o omnibus formatu koji objedinjuje tri priče u kojim nastupa Karen Black u različitim ulogama u svakom segmentu. Redatelj je Dan Curtis, a ovaj film je kroz godine nekako izblijedio iz sjećanja publike. Potpuno nezasluženo, pa ako Vam je nepoznat, nek Vas ne odvrati njegova starost jer bez obzira na pomalo zastarjele specijalne efekte i dalje je više nego gledljiv i zanimljiv.
2 – The Sentinel (1977)
Još jedan podcijenjen, pametno napisan i sjajno režiran horror za koji zna otprilike svaka stota osoba (možda sam puno i rekao) što je ustvari žalosno, ali zato je tu u samom vrhu liste jer je zbilja neopravdano iskliznuo iz kolektivnog sjećanja. Ukratko, znam da nam je svima puna kapa gluposti cheap jump scareova u današnjim filmovima o duhovima i demonima kakvi su „Insidious“, „Conjuring“ i srodni im ripoffovi, no ovo je toliko netipično da Vam se ne može ne sviđati i ostaviti dojam. Zašto? Redatelj je Michael Winner (najpoznatiji kao potpisnik prva tri filma iz serijala „Death Wish“ o Paulu Kerseyju kojeg je tumačio Charles Bronson) koji je istina, znao vrlo često, ajmo to tako reći sam sebi pucati u nogu, ali ne i s ovim naslovom koji mu je jedini film strave u karijeri. Ideje su odlične, izvedba još bolja, scareovi koji počivaju na vizijama će Vam se urezati brain cortex da ćete ih teško zaboraviti. Osim toga ovo se izdvaja i glumačkom ekipom koju čine i legendarna Ava Gardner te Burgess Meredith (najpoznatiji kao legendarni Stalloneov trener, Mickey iz „Rocky“ franšize), pa ako Vam je prošao ispod radara, eto dovukli smo ga pred reflektore!
3. – Dracula (1974)
Da, znam da je unazad godinu dana već izašlo nekoliko filmova (Bessonov „Dracula: A Love Tale“ i Eggersov „Nosferatu“) o legendarnom zubatom grofu iz Transilvanije i ako se pitate zašto bi se gnjavili još jednom ekranizacijom, evo nekoliko cool razloga, osim što je ova ekranizacija zbilja jako dobra.
-U gl.ulozi je oskarovac, Jack Palance, široj publici najponatiji po ulogama u „Shaneu“, Burtonovom „Batmanu“ i akcijskoj komediji „Tango & Cash“.
-Scenarij je napisao, poznati pisac znanstvene fantastike i horrora Richard Matheson (najpoznatiji po knjizi „ I am Legend“ koja je doživjela već četiri ekranizacije, od kojih se izdvaja „Omega-Man“ s Charltonom Hestonom u gl.ulozi), a isti inače potpisuje i neke od najboljih epizoda u originalnoj seriji „Twilight Zone“, kao i „Amazing Stories“.
-Film je sniman u Oakley Courtu (koji je bio česta lokacija snimanja većine filmova iz legendarnog Hammer studija), Pine Wood studiju i u Jugoslaviji, gdje je vjerovali ili ne dvorac Trakošćan glumio Draculin dvorac.
Dosta o trivijama, ovaj film svakako vrijedi pogledati jer je podosta drukčija ekranizacija Stokerovog romana posrijedi, priča je dakle izmijenjena što ide u korist filmu jer ne gledamo „opet jedno te isto“, a fotografija i kamera čine da film izgleda puno skuplje negoli je zaista bio, opet zahvaljujući predanom radu Dana Curtisa (koji je inače producirao jedno od najdugovječnijih serija u povijesti „Dark Shadows“), ali i cijeloj glumačkoj ekipi!
4. – The Lair of the White Worm
Ovo je režirao Ken Russell, tako da je ovaj naslov zapravo posebna vrsta boleštine. Znači čovjek koji je radio bizarluke kakvi su „The Devils“ koji bio cenzuriran, zabranjivan i svašta nešto dok konačno nije pred koju godinu dobio Uncut i X-Rated cut, mada navodno postoji i neki još duži za koji je upitno da će ikada ugledati svjetlo dana, dvorane ili lasera Vašeg playera. Osim toga, preporučio se i najčudnijim mjuziklom ikad snimljenim „Tommy“ u kojem je glumila postava grupe „The Who“, ali ono što nas zanima danas je film iz naslova.
„The Lair of the White Worm“ je ekranizacija romana Brama Stokera. Da, pokojni autor priče o najpoznatijem i najekraniziranijem vampiru na svijetu je naspisao još sasvim fajn količinu horror priča, a ova je zasigurno jedna od najopičenijih. Prvo što je čudno je to što u filmu glumi Hugh Grant koji je ugl.cijelu karijeru odradio u romantičnim komedijama, ali ono što je f’d up u ovom filmu su Russellovi trippy i scary as shit vizuali kojih ima ko’dreka. Neću ulaziti u spojlere, no dovoljno je da Vam kažem da je gl.negativac demonski crv koji je jeo meso razapetog Isusa Krista, evoluirao i preživio do danas, a u ljudskom obličju ga glumi Amanda Donohoe koja je u isto vrijeme sexy, ali također ima nešto drevno about herself i njen lik je možda nešto najstravičnije što sam ikada vidio na filmu. S obzirom da je film već zagazio u neke godine ima trenutaka koji su smiješni slučajno, nekih koji su namjerno (ipak je to Ken Russell), ali overall ovo je jedan od naj messed up filmova out there, tako da dajte mu priliku. Isto tako imajte na umu da ovo nije baš film koji je „everyone’s cup of tea“.
Horror koji je redatelja Brada Andersona postavio na mapu kao potencijalnog novog žanrovskog hit-makera! What’s it abou? Šljakeri čiste bivšu ludaru od azbesta i onda kreće show… Sjajan mix psihološkog, mističnog horrora i drame u čistoj B-produkciji neokaljanoj studijskim uplivom. Ne znam da li sam ikada gledao film s jeftinijom fotografijom ( a da nije hrvatski), a koji tako dobro funkcionira. Suspensful od početka do kraja… Zanimljivost je još i ta što je ovo bila praktički zadnja uloga Davidu Carusu prije nego si je prodao karijeru “CSI: Miami-ju”, dok je Anderson na osnov ovog filma odmah dobio angažman na seriji “Masters of Horror” i potpisao par vraški dobrih filmova, kao npr, “The Call” s Halle Berry, ali ovaj kind of prvijenac nikad nije nadjačao, no režira i dan danas i malo je žanrovskih serija na kojima nije ostavio svoj pečat…
I naravno, uvijek se možete vratiti ovim modernim klasicima:
I, da za kraj, al for real, ak niste još pogledali “The Babysitter”, pogledajte ga već jednom i imajte si najzabavniji halloween film s ekipom. Thank me later…
Autor: Boris Prole
Filmofil, recenzent, redatelj, trasher...
Marko Mihalinec 
Velimir Grgić 
