“Morte Cucina” (2026.): Ratanaruang, Asano i Doyle ponovno zajedno

Bella Boonsang u filmu "Morte Cucina"
Bella Boonsang u filmu "Morte Cucina"

Novi film Pen-eka Ratanaruanga, “Morte Cucina”, predstavlja veličanstveni kinematografski trijumf i dugoočekivano ponovno okupljanje jedne od najuzbudljivijih autorskih osovina azijskog filma: moćne trojke koju čine vizionarski redatelj Ratanaruang, legendarni direktor fotografije Christopher Doyle i kultni japanski glumac Tadanobu Asano. Pen-ek je za suradnju pozvao i tajlandskog kompozitora Vichayu Vatanasapta, s kojim je uspješno surađivao na filmu “Ploy”. Ovaj kulinarski psihološki triler, koji već u foršpanu oduzima dah mračnom senzualnošću, prati napetu priču o osveti serviranoj na najdelikatniji mogući način. Srce i duša ovog vizualnog remek-djela je prekrasna Bella Boonsang, zanosna pratilja Miss Tajlanda i neponovljiva nositeljica ovog filmskog putovanja, koja u ulozi ranjene, ali nemilosrdne kuharice Sao zrači hipnotičkom privlačnošću. Pred Doyleovom kamerom, njeni pokret i kulinarske kreacije postaju čista poezija, dok Boonsang briljira dokazujući da se nezemaljska ljepota i sirovi glumački talent mogu savršeno ispreplesti u jednoj od najdojmljivijih uloga godine.

Christopher Doyle i Pen-ek Ratanaruang

Ovaj film dolazi kao spasonosni svjetionik za trenutačno stanje tajlandskog filma, koji se u posljednje vrijeme prečesto gubio u hiperprodukciji generičkih komercijalnih horora, predvidljivih romantičnih komedija i površnih akcijskih naslova. Iako je tajlandska kinematografija nekoć suvereno vladala svjetskim umjetničkim festivalima donoseći radikalne i duboko poetične vizije, posljednjih je godina nasušno nedostajalo onog autentičnog, provokativnog autorskog zamaha koji bi iznova oduševio globalnu publiku. “Morte Cucina” je upravo taj prijeko potrebni adrenalinski šok i dokaz da tajlandski film još uvijek posjeduje nevjerojatnu moć subverzije, napetosti i estetske rafiniranosti. U moru industrijskog štanceraja, ovo djelo stoji kao nepokolebljivi spomenik umjetničkoj hrabrosti, podsjećajući nas na zlatno doba tajlandskog novog vala i vraćajući fokus na duboko promišljene, slojevite narative koji odišu jedinstvenim lokalnim koloritom, ali komuniciraju univerzalnim jezikom filmske umjetnosti.

S filmom “Morte Cucina”, Pen-ek Ratanaruang cementira svoj neosporni kultni status i najavljuje potencijalni povratak tajlandskog filma u sam vrh svjetske festivalske scene. Njegova impresivna filmografija, prepuna nezaboravnih remek-djela poput “Posljednjeg života u svemiru” (Last Life in the Universe) i “Nevidljivih valova” (Invisible Waves), oduvijek je predstavljala savršen brak između pritajenog crnog humora, specifične azijske melankolije i besprijekorne neo-noir estetike. Ratanaruang je istinski majstor atmosfere, redatelj koji marginalce i oštećene duše pretvara u mitske ikone, a ovim maestralnim ostvarenjem iznova dokazuje svoju neiscrpnu genijalnost. Njegov beskompromisni redateljski potpis ponovno osvaja prestižne međunarodne festivale, brišući granice između napetog žanrovskog trilera i visoke umjetnosti, te time ispisuje strastvenu odu autorskom filmu koja će bez sumnje ponovno zavladati srcima iskrenih filmofila.

Moglo bi te zanimati:  "A Useful Ghost" (2025.) - perjanica novog tajlandskog filmskog vala

Film je svoju službenu svjetsku premijeru već imao 23. rujna 2025. godine na prestižnom filmskom festivalu u San Sebastianu. Azijska premijera održana je nedugo nakon toga, krajem listopada 2025. u glavnoj konkurenciji Međunarodnog filmskog festivala u Tokiju. Trenutno film obilazi snažan krug svjetskih festivala, od Sydneya do Barcelone i Luxembourga.

“Morte Cucina” službeni foršpan

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)