Prvo se početkom tjedna pojavila informacija o novom projektu za Apple – film o Formuli 1 iza kojeg stoje Joseph Kosinski i Brad Pitt, a čija će produkcija koštati oko 300 millijuna američkih dolara.
Dva dana kasnije, Netflix je pobjedonosno objavio kako je dogovorio otkup posljednjeg projekta braće Russo – “The Electric State”, a koji su nakon velikog uspjeha svog posljednjeg filma “The Gray Man” izuzetno tražena roba. Ono što je zasjenilo radnju i glumce je upravo budžet od visokih 320 milijuna dolara. Ironično, ovo pišem u trenu kad pokapaju Rogera Cormana, legendarnog producenta koji je na malim budžetima, gerilskim snimanjima i otkupu drive-in kina izgradio imperij, a s kojim smo se imali prilike družiti na Grossman film festivalu u Sloveniji. Vjerovatno bi cijela njegova produkcija kroz 75 godina rada budžetom bila ispod cijene dva prethodna naslova.
Baš kao što je Corman radio u prošlom stoljeću, nezavisni studio A24 radi danas, ali s puno većim rizikom. A24 je svoj najskuplji film “Civil War” producirao za 50 milijuna dolara, što je bilo kritizirano kao preveliki rizik i čisto kockanje, čak i uz poznata glumačka imena poput Kirsten Dunst, Nicka Offermana ili Jesseja Plemmonsa. Rizik im se ipak isplatio te je film prikupio više nego dvostruko na kino-blagajnama.
Financijska moć streaming platformi i te kako se očito reflektira u projektu “The Electric State” jer je glumačka postava i više nego impresivna (ali i podjednako skupa) – Millie Bobbie Brown, Chris Pratt, Ke Huy Quan, Giancarlo Espostito, Anthony Mackie, Stanley Tucci, Jason Alexander, Brian Cox i Jenny Slate. Znanstveno-fantastična priča je ekranizacija istoimenog ilustriranog romana Simona Stålenhaga iz 2018. godine. Priča je to o odrastanju koja miješa žanrove znanstvene fantastike i westerna u retro-futurističkoj prošlosti 1990-ih godina. Brown glumi tinejdžericu bez roditelja koja putuje američkim zapadom sa svojim prijateljem robotom i ekscentričnim avanturistom u potrazi za svojim mlađim bratom.
Postaje sve očitije kako se karte filmske produkcije preslaguju, pogotovo nakon drame oko distribucije posljednjeg Coppolinog filma. Veliki će biti u poziciji postavljati uvjete i cijenu otkupa (baš kao što veliki lanci robe široke potrošnje rade prema dobavljačima) ali i uvjetovati ono što će se snimati i što će uopće otkupljivati i prikazivati. Manji studiji će morati preuzimati sve veće rizike i biti vrlo taktični kako bi održali nezavisni status, zadržali kreativni potencijal i slobodu te uopće preživjeli na filmskoj sceni i nastavili s produkcijom.
Najskuplji hrvatski film je “Gospa” (1994.) čiji je budžet s preračunatom inflacijom oko 8 milijuna dolara. Životna priča fra Joze Zovka kojeg su zatvorili i mučili komunisti u osamdesetima jer je vjerovao u Gospino ukazanje u Međugorju jedini je uspješni hrvatski film snimljen bez ijednog jedinog EUR-a iz državnog proračuna i Ministarstva kulture, a uz to su angažirani tada poznati hollywoodski glumci Martin Sheen i Michael York. “Gospa” je do danas ostao jedini hrvatski film koji je imao distribuciju u američkim kinima gdje je u jednom trenutku čak dospio na 4. mjesto Varietyjeve liste najgledanijih.
Trideset godina poslije “Gospe”, povećan je broj domaćih naslova (svi financirani iz državnog proračuna) na streaming platformama zbog dogovora između lokalnih distributera i platformi do kojeg je došlo nastavno na Zakon o elektroničkim medijima iz 2021. prema kojemu je streaming servisima propisana obveza ulaganja dijela prihoda iz Hrvatske u hrvatska audiovizualna djela. Najavljeni su milijuni EUR-a streaming giganta koji će dio zarade morati početi reinvestirati u hrvatsku produkciju. O zaradi je trenutno smješno pričati jer se šapuće o cijenama otkupa od nekoliko tisuća EUR-a, iako distributeri šute zbog tajnosti podataka, ali ovako su barem producenti i režiseri dobili dodatak CV-u kako im je film dostupan na Netflixu, a konzumenti su dobili priliku na jednostavan način gledati domaće filmove koje inače ne bi mogli gledati na zahtjev. A što i koliko ćemo gledati, sve više ovisi o streaming gigantima, a sve manje o kreativnim idejama, narativu i filmu kao umjetnosti.
