Netflix recenzija: "Sangre Del Toro" (2025.)

Netflix recenzija: “Sangre Del Toro” (2025.)

Guillermo Del Toro je danas ikona filma, ali kada smo ga počeli gledati prije više od 30 godina, bio je mladi autor u usponu, zaljubljen u čudovišta iz mašte, koliko i čudovišta među ljudima – kako se to dogodilo, tj. kako je Del Toro od meksičkog žanrovskog redatelja postao jednim od najpopularnijih filmskih autora današnjice, pokušava odgovoriti ovaj dokumentarni film Yvesa Montmayeura.

Yves Montmayeur je poznat kao autor dokumentaraca posvećenih velikim filmskim autorima i fenomenima – snimao je doku-filmove o Hanekeu (“Michael H. – Profession: Director”, 2013.), Kitanu (Citizen Kitano”, 2020.) pa i filmskim žanrovima (“Yakuza Eiga, une histoire du cinéma yakuza iz 2009.” i “Pinku Eiga: Inside the Pleasure Dome of Japanese Erotic Cinema” iz 2011.), a novim se dugometražnim dokumentarnim zaronom u filmofiliju pozabavio čovjekom koji ga je očito najviše oduševio s “Panovim labirintom” (2006.).

Kažem očito, jer se “Sangre Del Toro” najviše dotiče upravo ovog Del Torovog filma, doslovno trčeći kroz ostale naslove i zapravo se ponajviše oslanjajući na priču o bogatoj & bizarnoj mreži utjecaja koji su Del Tora oblikovali kroz djetinjstvo, mladost i filmsko srastanje.

Umjesto da se odluči na klasični talking head format, Montmayeur pušta samom Guillermu da nas vodi pred kamerom, od priče o odrastanju uz stripove i mrtvačke priče Guadalajare do ekranizacije “Frankensteina”, Del Toru najvažnije knjige života. Štoviše, odsustvo drugih sugovornika dodatno jača odjek činjenice da je jedini koji je odabran da u filmu nešto više i suvislo kaže o slavnom redatelju nitko drugi do li japanski autor horor mange Junji Ito, uz Davida Cronenberga jedan od najvažnijih suvremenijih utjecaja na Del Torovu maštu i poetiku.

Iako bi mu trebalo ići u prilog praćenje objekta znatiželje i davanje maksimalnog prostora autoru da predstavi svoj radi kroz mrežu višedesetljetnih utjecaja, opsesija, ideja i simbola na njega i njegova celuloidna djela, film pomalo “šteka”. Naime, “Sangre Del Toro” čitavo vrijeme daje osjećaj nedorečenosti i ima jedan neobjašnjivi trashy feeling, koji u konačnoj presudi odmaže da ovaj dokumentarac bude definitivno portretiranje velikog autora. Više je riječ o poglavlju koje bi valjalo nadopuniti u budućnosti.