Film “Reflet dans un diamant mort” (u prijevodu “Odraz u mrtvom dijamantu”), redateljsko-scenarističkog para Hélène Cattet i Brune Forzanija, sigurno je jedan od najintrigantnijih naslova filmske 2025. godine. I inače poznati po svom radikalnom stilu (“Amer”, “Laissez bronzer les cadavres”), ovaj su put nadmašili sami sebe.
U pozlaćenom kavezu luksuznog hotela na Rivijeri, John D. broji svoje umirovljeničke dane. No, miris mora i šum valova donose nemir onog trenutka kada upozna zagonetnu susjedu. Njezina pojava u njemu budi žive slike burne mladosti i priziva duhove 1960-ih – ere špijunaže, opasnog glamura i prekršenih obećanja. Kada djevojka iščezne bez traga, granica između stvarnosti i sjećanja počinje pucati. Progone li Johna doista neprijatelji iz prošlosti, vraćeni da naplate stare dugove, ili je njegov najveći protivnik vlastiti, fragmentirani um?
Evo 10 razloga zašto mi je ovaj film najbolji u 2025. godini:
1. Vizualna raskoš i hipnotička estetika
Film je apsolutni trijumf forme. Cattet i Forzani koriste kameru za kaleidoskop boja, svjetla i refleksija. Naslovni “mrtvi dijamant” služi kao vizualni motiv kroz koji se prelamaju sjećanja i stvarnost, stvarajući slike koje su istovremeno prelijepe i uznemirujuće. Ovaj film se ne gleda u onom klasičnom narativnom smislu, već je riječ o doživljaju i audio-vizualnom iskustvu koje se ureže duboko u korteks.
2. Genijalna dekonstrukcija “Eurospy” žanra
Baš kao što su Cattet i Forzani svojim prethodnim filmovima revitalizirali giallo i poliziotteschi žanrove, ovdje se hvataju u koštac sa špijunskim trilerima ’60-ih i ’70-ih. Ne radi se o pukoj parodiji ili posveti, već o dubokoj analizi tropa tog žanra, pretvarajući klišeje (femme fatale, egzotične lokacije i stripovski likovi – pogotovo zlikovci) u psihodeličnu studiju karaktera.
3. Povratak legende: Fabio Testi
Angažiranje Fabija Testija, ikone talijanskog žanrovskog filma 70-ih, u glavnoj ulozi starog špijuna Johna Dimana, tarantinovski je potez za duboki naklon. Njegova izvedba apsolutno dočarava magiju ovog žanrovskog segmenta filmske povijesti. Gledati ga kako, kao sedamdesetogodišnjak, tumači ulogu koja reflektira njegovu vlastitu karijeru dodaje filmu sloj melankolije i meta-naracije kakve prerijetko viđamo.
4. Inovativna montaža
Stil montaže u ovom filmu je “rafalan”, gotovo agresivan, ali kirurški precizan. Brzi rezovi simuliraju fragmentirano sjećanje glavnog junaka. Način na koji spajaju prošlost i sadašnjost nije linearan, već asocijativan, tjerajući na aktivno sudjelovanje u slaganju mozaika priče.
5. Dizajn zvuka
Zvuk u filmovima ovog dvojca uvijek je taktilan. U “Reflet dans un diamant mort”, zvukovi su pojačani do fetišističkih razina – škripa kože, zveckanje leda u čaši, zvuk oštrice ili lomljave stakla. Zvučna kulisa stvara pravi ASMR efekt koji pojačava napetost i nelagodu.
6. Psihološka dubina ispod stilizirane površine
Iako film pršti stilom, u svojoj srži zapravo je dirljiva priča o starenju, gubitku moći i subjektivnosti sjećanja. Kroz lik umirovljenog špijuna koji možda umišlja povratak svojih starih neprijatelja, film istražuje kako se ego nosi s prolaznošću vremena.
7. Atmosfera sunčane jeze
Smješten na Azurnu obalu, film koristi jarko sunce i luksuzne hotele kako bi stvorio kontrast mračnim događajima. Umjesto da se horor i napetost skrivaju u mraku, ovdje se sunčaju i događaju usred krasnih ljetnih dana, što cijelu situaciju čini još bizarnijom i jezivijom.
8. Kostimografija i scenografija
Film je modna revija retro-futurizma i vintage elegancije. Kostimi i setovi su pažljivo odabrani kako bi evocirali specifičan period, ali s pomaknutim, gotovo snovitim detaljima koji sugeriraju da gledamo subjektivnu, a ne objektivnu stvarnost.
9. Hrabrost da bude “drugačiji”
Da nam dugo živi Francuska jer je trenutno ona jedina sposobna prozivoditi beskompromisna umjetnička filmska remek-djela. Ne podilazi publici, ne objašnjava svaku sitnicu i vjeruje inteligenciji gledatelja. Njegova narativna struktura je izazovna, što ga čini toliko potrebnim osvježenjem u svijetu filma.
10. Kultni status od prvog dana
Od premijere na Berlinaleu, jasno je da je ovo film o kojem će se pričati godinama. Na žalost, većinu organizatora domaćih filmskih festivala više zanima ideologija nego umjetnost pa ga se u nas nije moglo gledati niti na festivalima koji se više natječu tko će film spojiti s nekom društvenom aktivnošću poput mediteranske spize ili koktela, nego filmskim programom. Zato za vas stotinjak koji svraćate na Fanomaniju, aposlutno svaka preporuka za gledanje jer ovo je film kakav on treba biti u 2025. godini! I da ga još malo napucam – film mora biti sposoban podijeliti publiku, izazivati rasprave i inspirirati video-eseje, a ovaj to radi kao malo koji i zato i jest najvažniji filmski proizvod godine.
Autor: Marko Mihalinec
Pod utjecajem kave, ironije i mitologije!
